Pišu Ivo Bićanić i Milan Deskar-Škrbić*

Nitko ne spori da su za rast potrebne investicije. Ako Hrvatska hoće u 2011. godini rast od 4 posto (a to nitko ne predviđa), onda, grubo rečeno, mora investirati 85 milijardi kuna - a to je jednako kao i 5600 Končarovih tramvaja, Zagreb ih ima 220, ili 115.000 prosječnih stanova, dovoljno za cijeli Split i njegovu okolicu.

Međutim, investicije su u 2010. godini pale za visokih 22 posto. Standardna funkcija investicija predviđa njihovu ovisnost o kamatnjaku, koji je visok i skoro dvaput veći negoli u okruženju, i o dohotku, koji pada i u najboljem će slučaju stagnirati. Dakle, tu nema razloga za preveliki optimizam.

Strana ulaganja ne dolaze. Čak i ako se izvoz poveća za trećinu i cijelo to povećanje financira investicijama (što neće) to je još uvijek samo 20 posto potrebnih investicija za rast od 4 posto.

Nema nikakvog razloga očekivati investicijski val, odnosno potrebne investicije za rast od 4 posto, pa onda nema nikakvog razloga očekivati rast. A s velikim antikorupcijskim procesima koji se otežu u trakavice bez kraja i konca nitko se ne usudi početi zarađivati svoj prvi milijun o kojemu ga se ne smije pitati.

U takvom sivilu pesimističkih očekivanja valja se ufati u manu s neba. Na našu “sreću“ ne postoji samo jedna nego čak četiri mane s neba kojima se možemo nadati.

Ekonomska povijest nas uči da postoji mnogo neobjašnjivih i nepredviđenih ubrzanja stope rasta.

Reforme ne vode ubrzanju rasta

Hausmann, Pritchett i Rodrik upozoravaju na neke zajedničke osobine ubrzanja: (I) prilično su česta i postoji 25 posto šansi da ih zemlja u jednom desetljeću doživi, (II) povezane su s investiranjem, vanjskom trgovinom i deprecijacijom realnog tečaja, (III) eksterni šokovi ih iniciraju, ali utjecaj se s vremenom gasi dok su ekonomske reforme “pretkazivač“ održivog rasta.

Najvažniji je zaključak da je veliki broj ubrzanja rasta u povijesti nepovezan s tradicionalnim odrednicama rasta, poput političkih ili ekonomskih reformi, i da u većini slučajeva ekonomske reforme ne dovode do ubrzanja rasta.

Drugdje (UNECE) se može naći da “...nažalost ni ekonomska teorija ni politika nisu otkrili ‘laka rješenja’... Ex post čuda rasta se mogu objasniti, ali je skoro nemoguće ponoviti ih, novi uspjesi mogu koristiti pouke prošlih, ali će uvijek sadržavati jedinstveni i inovativni sastojak“.

Drugo, “većina ubrzanja nije posljedica niti je povezano s nekim snažnim promjenama ekonomske politike, institucionalnim promjenama, političkim uvjetima ili vanjskim šokovima. Čini se da su ubrzanja rasta posljedica malih promjena, koje će tek postati središte interesa istraživanja rasta“.

Krugman pak upozorava “...u vrijeme rastućih prinosa, monopolitičke konkurencije neodređena je specijalizacija, neodređene su komparativne prednosti i neodređene su institucije, ali postoji slučajnost i kumulativna kauzalnost“. Hrvatska je isto tako prošla kroz niz takvih ubrzanja (šest u prošlom stoljeću). Nije nemoguće da do njih još jednom dođe.

Druga mana su prirodni nagoni. Sa statistikama, regresijama i modelima zaboravlja se da investiraju ljudi, poduzetnici. Ekonometrija tu nije mnogo pomogla, kao niti pretpostavka o racionalnim ekonomskim agentima. Investicijsko ponašanje oduvijek je bila ekonomistima enigma i mnogi nisu bili sretni njihovim ukalupljivanjem. Ekonomisti zapravo ne znaju što nagoni poduzetnike na investicije - a ne znaju ni mnogo o tome što ih potiče da budu poduzetnici.

Keynes je pisao o aktivističkim porivima (animal spirits) koje je opisao kao “...spontani poriv na djelovanje, a ne mirovanje, koje nije proizvod vaganih prosjeka mjerljivih koristi pomnoženih mjerljivim vjerojatnostima“. Mogu se ti porivi sasvim nepredvidivo probuditi bez obzira na negativne koristi i neuvjerljive vjerojatnosti.

Treća mana je posljedica vlastitih snaga (engl. bootstraps). Jednostavno gospodarski sustav generira potrebnu štednju za financiranje investicija. “Aktivna“ varijabla su investicije koje preko multiplikatora generiraju upravo onakvo povećanje dohotka koje, uz pretpostavku da potrošnja ovisi o dohotku, vodi veličini štednje upravo dovoljno velikoj da financira već napravljene investicije.

Pokrenu li se investicije ne treba previše brinuti o štednji za njihovo financiranje, vrijedi bootstraps. Na istom tragu je i van Doornov zakon koji kaže da je stopa rasta proizvodnosti usko povezana sa stopom rasta dohotka. Počne li rasti drugi raste i proizvodnost.

Četvrta mana je mogući pozitivni šok ponude. Realna teorija poslovnih ciklusa prepoznaje važnost oscilacija TFP-a (neobjašnjenog dijela rasta koji se ne može pripisati ni ulaganju kapitala ni većom zaposlenošću). Godišnji TFP nema neke veze s tehnološkim napretkom i pokazuje značajne oscilacije. Takve su oscilacije, kao što pokazuje slika koju je u svom diplomskog radu izračunao Tomislav Zoretić, prisutne i u Hrvatskoj.

Nije nemoguće da se može povećati i nastati pozitivni šok na strani ponude. Kao mana može doći do nepredviđenog i naglog pozitivnog šoka i cijela se proizvodna funkcija može preseliti, a time se generira rast.

Ako dođe do mane treba omogućiti njeno prepoznavanje i korištenje. U Rodrikovom  smislu ograničenje (engl. binding contraint) je poduzetnički deficit. Riječ je o uskom prostoru ostavljenom aktivističkim nagonima i nametnutim ograničenjima procesu samootkrivanja poduzetnika.

Poduzetnici novog kova

Poduzetnici koji snose rizike (hipoteke na stan), ali i koristi (BMW, SUV X3), moraju sami otkriti što najbolje rade i znaju. S tim ciljem treba za početak iz njihove kalkulacije ukloniti državne investicije te ovisnost i očekivanja poduzetnika glede države. Ključno je uklanjanje prepreka za lakoću seljivosti njihovog poduzetničkog talenta, što znači olakšati ulazak i izlazak s jednog tržišta u drugo i iz jednog posla u neki drugi.

No, u vezi s prepoznavanjem mana na kraju postoji još jedan problem. Mogu li poduzetnici koji su stekli svoje poduzetničko obrazovanje, snalažljivost, iskustvo, svijest i budnost u kroni-kapitalizmu biti poduzetnici “novog kova“ koji prepoznaju nove mane? Na svu sreću uvijek postoje neki novi klinci.

* GJIVO, radionica za makroekonomske analize