Globalne poticajne mjere poduzete od vlada i središnjih banaka te politike nultih kamatnih stopa gotovo u cijelom svijetu potaknule su oživljavanje ulaganja u sirovine u 2009., stoji u novoj analizi analitičara Erste Groupa o kretanju cijena nafte. Prema izvještaju Barclaysa sektor sirovina zabilježio je priljev veći od 60 milijardi dolara prošle godine. Drugi razlog za povećanje cijene nafte bio je naravno i slabi američki dolar. Petogodišnja korelacija cijena nafte i tečaja EUR/USD trenutačno iznosi 88,2 posto.
"Gospodarski oporavak je netaknut, ali smatramo da je cijena nafte očito previsoka. Iako je potražnja znatno porasla - naročito na tržištima u razvoju - i dalje je dosta ispod rekordnih razina. Također, kritički gledamo na slijepo vjerovanje da će kinesko gospodarstvo biti pokretač oporavka i rasta. Kina ne može i neće biti jedini pokretač globalnog oporavka ili spasitelj globalnog gospodarstva, kao ni jedina nada za potrošnju nafte", navodi Ronald Stöferle, analitičar tržišta sirovina u Erste Group.
"Strukturalni problem sirove nafte više nije tako izražen u zadnjih nekoliko mjeseci te vjerujemo da će se fokus u diskusijama o cijeni nafte ponovo prebaciti na stranu ponude".
Iluzija "jeftine" nafte vjerojatno se temelji na činjenici da mnogi sudionici na tržištu kao referentnu vrijednost uzimaju povijesni rekord od gotovo 150 dolara. Na svojoj trenutačnoj razini, cijena nafte je za više od 100% iznad dugoročnog prosjeka od 30,9 dolara i srednje cijene od 24 dolara. Ako uračunamo i inflaciju, cijena nafte i dalje je visoka.
Čini se da Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) cijenu nafte između 70 i 80 dolara smatra optimalnom. S jedne je strane dovoljno niska da pretjerano ne optereti i dalje ranjivo gospodarstvo, a s druge strane alternativni izvori kao što su naftni pijesak ili nafta koja se crpi iz velikih morskih dubina nisu atraktivni te su uglavnom neisplativi na ovoj razini.
Ni energija vjetra i sunca na ovoj razini cijene ne predstavlja ozbiljnu konkurenciju (bez ogromnih subvencija). Prema OPEC-u, trenutne bi cijene trebale zadovoljiti i proizvođače i potrošače.
Međunarodna agencija za energiju (IEA - International Energy Agency) očekuje da će proizvodnja iz nekonvencionalnih rezervi plina porasti za 71 posto do 2030. godine. Time bi taj segment postao najbrže rastući izvor energije u narednim desetljećima. Iako prirodni plin neće moći nadoknaditi pad proizvodnje nafte, plin iz škriljca trebao bi postati sve važniji za SAD i Europu ("resursni nacionalizam"). SAD zbog plina iz škriljca praktički preko noći postaje energetski samoodrživ. Prema studiji sveučilišta Rice University plin iz škriljca također bi mogao drastično smanjiti ovisnost Europe o Rusiji i zemljama Perzijskog Zaljeva. Stoga analitičari vjeruju da će jako porasti važnost istraživanja rezervi plina iz škriljca u Europi. Posebno naglašene aktivnosti istraživanja i preuzimanja očekuju se u Poljskoj i Ukrajini.
"Iz tog razloga nekonvencionalni plin - naročito plin iz škriljca - smatramo najzanimljivijom mogućnošću ulaganja u sektoru energetike", preporučuje Stöferle.
S obzirom na preveliku ponudu nafte na tržištu, analitičari Erste Groupa ne očekuju da će cijena nafte prijeći 'magičnu' granicu od 100 dolara po barelu na održivoj bazi. Čini se da je tržište dobro uravnoteženo za 2010. godinu. Samo široki, održivi te - naročito - globalni gospodarski rast mogao bi izazvati manjak u opskrbi.
"Slijedom toga očekujemo - iz tehničkih i taktičkih razloga - nastavak prethodnog rasta u prvoj polovici 2010. godine. Zbog negativnih divergencija, loših sezonskih čimbenika i slabih fundamentalnih pokazatelja, očekujemo zaokret u trendu najkasnije u drugoj polovici godine, kada bi cijena nafte trebala pasti na 60 dolara po barelu ili čak i niže. Stoga prognoziramo prosječnu cijenu nafte od 72 dolara po barelu u 2010.", zaključuje Stöferle.