Primat dolara doveo je do nekoliko kriza otkad je 70-ih godina prošloga stoljeća napušten sustav fiksnih tečajeva, no ova dosad najveća kriza, koja se iz Amerike prelila na cijeli svijet, pokazala je kako je nužna promjena postojećeg međunarodnog monetarnog sustava.

Transatlanske tenzije rastu  pred summmit  G20 u Londonu 2. travnja na kojem će se odlučivati o novom financijskom  poretku  svijeta.  Poznato je da Amerikanci  traže   podršku  i koordinirane akcije vlada da troše više novca za poticanje svojih gospodarstava, dok Europa traži «smireniji» pristup:  stroži nadzor svjetskih financija i stvaranje novog financijskog sustava kako bi se uklonili uzroci sadašnje krize. 

Naime, ne stvori li se novi međunarodni monetarni sustav,  kriza se neće završiti za dvije do tri godine, već će se produljiti  na desetak godina čime će svijet ući u opasno  razdoblje geopolitičke nestabilnosti, kratko je europsko stajalište.

Kineska središnja banka tjedan dana prije samita G20 u Londonu pozvala je na odbacivanje dolara i uspostavljanje nove svjetske valute, rekavši kako je kriza pokazala kolika je opasnost od oslanjanja na samo jednu valutu. Kina, kao jedan od ključnih svjetskih igrača, na samitu će predložiti reformu međunarodnih financija i jačanje nadzora ekonomskih i financijskih politika onih država čije valute druge zemlje koriste kao svoje devizne rezerve. Naime, s deviznim rezervama od 2 bilijuna dolara Kina ima najveće zalihe američke valute na svijetu.  

I u petak održan okrugli stol ekonomskih stručnjaka pri Ujedinjenim narodima (UN) požuruje uvođenje novog globalnog sustava za rezerve koji bi zamijenio dosadašnji promjenjivi, na dolaru temeljen sustav. Okrugli stol na čelu s američkim ekonomistom Josephom Stiglitzom, dobitnikom Nobelove nagrade za ekonomiju 2001. istaknuo je sve veći konsenzus oko prisutnih poteškoća u sustavu rezervi temeljenom na dolaru. «Postojeći sustav je deflatoran, nestabilan i nepravedan», zaključio je Stiglitz.

"Zemlje u razvoju pozajmljuju SAD-u tisuće milijardi dolara po kamatnoj stopi od gotovo nula posto u vrijeme dok i same imaju goleme potrebe za novcem", rekao je Stiglitz. "To ukazuje na samu bit problema. To je, u određenom smislu, neto transfer SAD-u, oblik inozemne pomoći".

Stoga se nakon samita u Londonu 2. travnja očekuje da Međunarodni monetarni fond  i vodeći svjetski središnji bankari predlože novu svjetsku valutu, koja bi se sastojala od košarica najznačajnijih svjetskih valuta, o čijem bi se imenu naknadno odlučilo, a neki već  predlažu da se nazove global. On bi zamijenio postojeću košaricu valuta MMF-a specijalna prava vučenja (SPV), stvorenu 1969. godine. U usporedbi s eurom, koji postoji u materijalnom obliku, global bi bio samo elektronički i nikad ne bi zamijenio nacionalne valute.  

Efekti rekonstrukcije međunarodnih financija temeljene na novoj globalnoj rezervnoj valuti bili bi ogromni i višestruki - odmah bi se stabiliziralo tržište valuta i, što je najvažnije, vratilo povjerenje u financijska tržišta. Stabilizirale bi se cijene sirovina i energije zbog čega bi rastao BDP Azije, Europe i Rusije, povećala bi se vanjska trgovina i zaposlenost...

Tajming uvođenja nove valute bio bi takav da bi se, usvoji li se ona na samitu, do kraja ove godine definirao tečaj vodećih valuta u odnosu na global, a početkom 2010. nova bi košarica valuta zamijenila postojeći sustav SPV-a i provela bi se dokapitalizacija MMF-a globalom (trenutačno se spominje 500 mlrd US dolara).  Od polovice 2010. do ljeta 2013. svi bi se međunarodni računi, uključujući banke i multinacionalne kompanije, iskazivali u globalu.

Time bi se automatski isušile sve crne rupe i dubioze u bilancama najvećih banaka, kao što bi odjednom na vidjelo dana došao i profit mafije u cijelome svijetu jer bi sve skriveno postalo otkriveno kroz konverziju u global. Vjerojatno bi se time smanjila vrijednost, no i manja je vrijednost bolja od bezvrijednosti, što će se mnogima dogoditi s kolapsom dolara i produženju krize na najmanje desetak godina. Naravno, global će imati mnoge protivnike, no to je jedini put da se izađe iz krize u roku od sljedećih pet godina.  

Utopija? Sjetimo se sličnog procesa manjih razmjera - uvođenja eura prije desetak godina, a danas bi ga mnogi uveli preko noći.