Ovo je odlomak iz jedne od „životnih priča“ Dražena Pavlića, od ukupno 32 priče objavljene u zbirci.

Kako se Joža našao u pogubnoj statistici crnoga petka
 

„Sjedam za stol i uzimam novine. Otvaram članak o pogubnoj statistici petka. U zaglavlju stoji podatak da se najviše ubojstava događa petkom i to između 14:30 i 15:30. Riječ je o neobjašnjivoj statistici. Sjetih se podatka da samoubojice ono zadnje što moraju uraditi to najradije čine rano jutrom - kao da ne žele započeti novi dan!
U članku objavljenom u Jutarnjem listu nije se moglo naći objašnjenje motiva koji tjeraju ubojice da svoja nedjela čine baš petkom u rano poslijepodne. Možda na svoj način žele zaključiti radni tjedan? Ne znam, ali tako se jednostavno događa. Po navici gledam na sat i primjećujem da je već dva. Uskoro će, dakle, poteći zlokobne minute u kojima će netko od naših sugrađana izgubiti život. Nije jasno hoće li se to dogoditi samo zato da se ispuni statistika, ili iz nekog sasvim konkretnog razloga – primjerice zato što se jadnik nekome zamjerio ili se našao na krivom mjestu?

Lagano me hvata nemir jer prijatelja još nema, a ja moram krenuti u ured po dokumente koji mi trebaju za sastanak. Prometna špica već je u punom jeku. Sjetio sam se čovjeka koji je prije dva tjedna izgubio posao u našoj tvrtci. On za svoju zlu sudbinu naravno nije krivio okolnosti, ili samoga sebe. Smatrao je da sam baš ja odgovoran za njegovu nesreću. Toga je jutra naglo ustao od stola za kojim smo razgovarali, podigao prst i rekao da ga se čuvam - jer mi neće oprostiti. Toga mi je časa kroz um prošla misao koja je na neugodan način povezivala nepovoljnu statistiku nasilja petkom i njegovu prijetnju, jasno upućenu meni. Ne mogu navesti konkretni razlog zbog kojega sam nazvao ured i tražio da mi potrebne dokumente pošalju u našu poslovnicu u središte grada – je li to bilo više zbog prometne gužve ili radi lošeg predosjećaja?!

Nazvao je odvjetnik s Korčule. Odsjeo je kod familije na Jarunu. Pokazalo se da se ne snalazi po metropoli, pa smo sastanak dogovorili u jednom od kafića u ulici iza jarunske crkve Svete Mati Slobode. Čim se smjesti, on će mi javiti ime lokala! Ali odvjetnik je promašio ulicu iza crkve i produljio sve do jarunskog jezera. Javio mi je da se zaustavio pokraj restorana Lake city. Krenuo sam i sput nazvao kuma koji živi na Jarunu, da mi objasni gdje je to mjesto. Kum je rekao da se radi o noćnom klubu na zlu glasu, u kojem se često premlaćuju i ubijaju. No, samo mi je još to trebalo, ovoga petka u kojem jutarnje izdanje najčitanijeg dnevnika donosi pogubnu statistiku zlosretnih događaja!“
...

O autoru:

Dražen Pavlić sa svojom sedmeročlanom obitelji živi u Bjelovaru. Najradije piše kratke priče putopise i društveno-političke eseje. Članke su mu povremeno objavljivali Novi Bjelovarac, Hrvatsko slovo i Fokus.
Politološke članke i eseje godine 2006. sakupio je pod naslovom Kreatori i kreature i objavio u izdanju Naklade Stih iz Zagreba.

Knjigu kućnih i putopisnih priča Dan za vjenčanja izdala je također Naklada Stih iste godine. (2006.).

Romansiranu biografiju svoga oca, novelu s povijesnom pozadinom pod naslovom Ton, objavio je 2007. - zajedno s pričom o ljudima koji su stradali na križnim putovima (Hrvatski križari, 2007.)

U ožujku je otisnuta teološko-filozofska studija  Pavao, osnivač kršćanstva (2011.).

U jednoj bilješci Dražen Pavlić sam je o sebi zapisao: „Pišem kratki životopis, jer nema se tu što puno pisati i sjetih se anegdote iz vremena dok sam bio bibliotekar u narodnoj knjižnici u Čazmi. U knjižnicu je ušao đak i tražio jedan naslov iz obvezatne lektire, s bilješkom o piscu. Pitao sam ga: koliko velika bilješka treba biti? Književno-kritička studija ili samo biografski podaci? A on će: 'Neka sadrži godinu rođenja i smrti i nešto malo između.'Doista, naš privremeni boravak na ovoj planeti može se opisati kao 'nešto malo između' godine rođenja i smrti.“