Sjeme uništenja - geopolitika genetski modificirane hrane i globalno carstvo

Širenje genetski modificiranih usjeva i hrane po cijelome svijetu danas je toliko uhvatilo maha da ga se može i mora proglasiti "zločinom protiv čovječnosti".
U srži toga problema jest i pitanje genocida. U "Konvenciji o suzbijanju i kažnjavanju zločina genocida", koju su Ujedinjeni narodi donijeli 1948., jasno je definiran genocid… Po tome, istina, rijetko primjenjivanom, ali pravno priznatom standardu međunarodnog prava, svi odgovorni dužnosnici kompanija Monsanto, Dow Chemical, DuPont, Syngenta, Cargill, ADM i drugih kompanija za proizvodnju GM sjemena, poput kompanije Epicyte i s njom povezanih organizacija, svi dužnosnici Zaklada Rockefeller, Ford, Gates i drugih privatnih zaklada koje sudjeluju u širenju takve tehnologije, svi odgovorni bivši i sadašnji dužnosnici Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva vanjskih poslova i drugi državni dužnosnici SAD-a, napose predsjednik Bush, Clinton i George W. Bush, te odgovorni državni dužnosnici drugih zemalja, poput britanskoga premijera Tonyja Blaira, bivši američki dužnosnici Henry Kissinger, Gerald Ford i drugi, svi znanstvenici, sudionici lažljive znanosti kojom promiču "genetsku revoluciju" - podliježu pod jasnu pravnu definiciju članka II. zločin genocida.

I dužnosnici Svjetske trgovinske organizacije trebali bi stati na optuženičku klupu Međunarodnog suda pravde u Haagu, suda koji su Ujedinjeni narodi osnovali 1945. za procesuiranje zločina protiv čovječnosti. Autor već više od trideset godina, tj, od prvoga naftnoga šoka i svjetske krize žita s početka sedamdesetih godina 20. stoljeća, piše o problemima poljoprivrede, GATT-u, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), Međunarodnom monetarnom fondu (MMF-u), energiji, politici i ekonomiji. Diplomirao je politiku na Sveučilištu Princeton i stekao magisterij iz komparativne ekonomije na Sveučilištu Stockholm. Radio je kao neovisni ekonomist i novinar, prvo u New Yorku, a zatim u Europi, obrađujući teme poput Urugvajskoga sastanka GATT-a, politiku hrane Europske Unije, kartele žita, politiku MMF-a, probleme vanjskoga duga zemalja Trećega svijeta, zakulisne fondove i azijsku krizu. Redovito je pisao za brojne publikacije.