Fotogalerija

Što su predavači rekli za Banku TV

U Hrvatskoj je stvoren čudovišni mehanizam korupcije koji se ne može efikasno razotkriti budući da ne postoje institucionalni kapaciteti za takvu realizaciju. Ni uhićenje bivšeg premijera Ive Sanadera, ako se dogodi, ne bi bilo dovoljno, konstatirali su novinar Dražen Rajković i profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Damir Grubiša na javnom predavanju magazina Banka pod nazivom 'Metode partijske korupcije' koje je održano u utorak u Profilu.

U želji da zajedno s Denisom Kuljišem napiše knjigu o Ivi Sanaderu, Rajković je počeo istraživati korupcijske afere koje su se počele gomilati, a obzirom na količinu činjenica, uzročno-posljedičnih veza, broja uključenih osoba dolazi do zaključka kako je neupitno da je Sanader na vrhu centraliziranog mehanizma koji je objasnio na sljedeći način:

"Ispod Sanadera bila je paralelna linija zapovijedanja koja ne odgovora državnoj strukturi iako su neki uključeni u oboje. U tom drugom krugu njemu najpovjerljivijih ljudi većinom su prijatelji koje je on doveo u stranku ili na neka zastupnička mjesta. Treća razina su osobe koje izvršavaju naloge u državnim institucijama. Tu je riječ o ostatku ministara, državnim tajnicima kao i drugim osobama koje su na pozicijama odlučivanja.

Četvrta razina su direktori javnih poduzeća, a slijedi sloj privatnih poduzeća putem kojih se izvlačio novac jer one su naplaćivale robu i usluge po višim cijenama. Mehanizam dalje čine i organi gonjenja koji su u potpunosti morali biti zauzdani, a na kraju su mediji koji šute o korupciji.  Od državnih se i očekuje da štite premijera, no velika tema jest i poseban odnos Sanadera i vlasnika privatnih medija". Istaknuo je to autor knjige 'Afera Sanader: Korupcija u Hrvatskoj'.

Za što se sve neće saznati

Obrađujući više stotina objavljenih članaka, te kroz razgovor s brojnim novinarima i upućenim osobama, on oblikuje pet glavnih koruptivnih modela: zaobilaženje javne nabave, izvlačenje novca iz državnih tvrtki, pogodovanja u privatizaciji, špekulacije s građevinskim zemljištem te politička korupcija.

Za svaki od tih modela u tijeku su istrage no one nisu, u pravilu, ni vrh ledene sante, smatra Rajković. Kroz najveći izvor korupcije, javne nabave, izvlačilo se između 6 milijardi (po opreznim procjenama) do slobodnijih 12 milijardi kuna godišnje.

Od prvog dana premijerske funkcije Ive Sanadera regrutacija ljudi u državnoj upravi i poduzećima bila je totalno kriva, većinom popunjavana iz dva izvora - od strane Luke Bebića te Ivana Jarnjaka, navodi Rajković dodajući da najveći broj osoba koji će biti saslušani u istragama pripadaju njihovom kadrovskom miljeu.

Pritisak 'izvana'

Damir Grubiša, profesor Fakulteta političkih znanosti misli da nemamo institucionalni kapacitet kojim bi efikasno raskrinkali korupcijsku hobotnicu, a dvoji i na pitanju bi li ili ne postojale mjere i antikorupcijske strategije koje je Hrvatska donijela da nije bilo pritisaka Europske unije.

U svom izlaganju dao je prikaz borbe protiv korupcije svjetskih institucija. Tako je Svjetska banka 1993. godine podigla sveopći alarm i izvukla podatak da na korupciju gospodarskih subjekata ide 10 posto svjetskog BDP-a. Europska unija je također sredinom 90-ih razradila Konvenciju o zaštiti financijskih interesa gdje se pokušala oduprijeti svojoj unutrašnjoj korupciji.

Tada je formiran USKOK na europskoj razini, OLAF, a ubrzo se uvidjela i potreba za stvaranjem međuinstitucionalnog dogovora između Europskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije, uz proširenje ovlasti i financiranja u tu svrhu. I otkrile su se prijevare, poput višestrukog obračunavanja putnih troškova ili primanje dvije plaće u Europskom parlamentu.

EU je uvela i 10 osnovnih načela za uspješno suzbijanje korupcije u zemljama EU i kandidatkinjama za članstvo (o kojima možete čitati u Banci za studeni), koja su rezultirala antikorupcijskim programom na razini svake države Unije. Ipak, kako kaže Grubiša, svi ovi instrumenti su se pokazali nedovoljnima i očito je da se ni stare zemlje članice toga u potpunosti ne pridržavaju.

Kada govorimo o borbi protiv korupcije onda to znači stvaranje svijesti o štetnosti korupcije, o stvaranju svijesti o potrebi borbe protv nje i stvaranju edukacije. Iako, navodi i američki slučaj kontraproduktivnog podizanja svijesti gdje je nakon održavanja seminara i radionica u policiji na tu temu, korupcija dramatično povećana jer su se policajci naučili kako izbjeći zamke u korupcijskim istragama.

Antikorupcijsko tijelo u Saboru

Grubiša smatra da je nužno donošenje zakona za zaštitu zviždača i novinara istraživača te kako su nedovoljne definicije korupcije koje postoje u sadašnjem kaznenom zakonu jer se u njima korupcija svodi na zloporabu vlasti.

Zato predlaže uvođenje odredbe o postojanju otegotnih okolnosti jer korupcija je i podrivanje vjere u demokratski poredak i ima daleko razornije posljedice nego obično kazneno djelo. 'Velika Britanija i SAD teže kažnjavaju korupciju jer se radi o najtežem obliku kaznenog djela - podrivanja vjere u demokraciju.'

Europska unija predlaže mjere koje porazumijevaju da u svakom tijelu vlasti postoji jedno antikorupcijsko tijelo. Dakle jedno specijalizirano povjerenstvo koje bi vodilo računa o mogućim oblicima korupcije ili bi sprječavala njenu infiltraciju.

Taj tim bi morao postojati u Saboru, u svakoj političkoj stranci te državnom poduzeću jer bez toga nema pomaka, smatra profesor 'Komparativne političke korupcije', kolegija koji je uveden prošle godine na Fakultetu političkih znanosti, kako kaže Grubiša 'ne bez stanovitog otpora'. Naime, njegove kolege dugo su tvrdile da to i nije neki predmet istraživanja (ovakav kolegij se već 30 godina predaje na sveučilštima u SAD-u i zapadnoj Europi).

Doprinos raspravi dala je i zainteresirana publika, pa se mogao čuti komentar da 'to što je možda Sanader došao pred zid, ne znači da smo bilo što značajno učinili', ili 'zašto se nitko ne pita kako je moguće da je nositelj antikorupcijskog programa osoba koja je bila sastavni dio problema'. Čulo se pitanje 'kako da mladi novinari istražuju kada njihovi vlasnici medija možda usko surađuju s premijerom' ili 'zašto je intelektualna elita od koje se uvijek očekuje da govori, šutjela po pitanju korupcije'.