Pogledajte prilog s javnog predavanja na Banka TV

Fotogalerija

O promjenama u obrazovanju, njegovoj vezi s poduzetništvom te potrebi da se definira nova uloga institucija u javnom obrazovanju govorili su mr. sc. Goran Radman, dekan Veleučilišta Vern te mr. sc.  Ninoslav Šćukanec, izvršni direktor Instituta za razvoj obrazovanja, na javnom predavanju magazina Banka 'Poduzetništvo i obrazovanje' koje se održalo u utorak u Profilu.

"U Hrvatskoj ne postoji kultura rada, dugi niz godina ogroman broj ljudi trošio je ono što su drugi stvorili, bez stvaranja dodane vrijednosti, smatrajući da je vrhunac karijere zaposliti se u državnoj službi i od države izvući neku povlasticu koju drugi nemaju", konstatirao je Goran Radman.

Dekan Verna pojasnio je kako kao društvo neprestano odgađamo priznati da dodanu vrijednost možemo stvoriti  stvarnim radom,  već nastavljamo eksploatirati  postojeće resurse koji se temelje na prirodnim ljepotama, kao u turizmu - uz učestali stav koji se može sažeti u rečenici 'Pošaljite nam novac, ne morate ni doći' – ili se 'privređuje' u sivoj ekonomiji, na temelju ratnog profiterstva ili rentiranjem raznih povlastica.

Za promjenu ovakvog načina razmišljanja, Radman polaznu točku vidi u obrazovanju kojem je glavna karakteristika cjeloživotno učenje i stvaranje drugačije kulture odnosa prema radu.

Predlaže novo definiranje uloge institucija (ne samo obrazovnih)  kako bi se stvorila nova obrazovna kultura, bez dosadašnjih tradicionalnih shvaćanja, zatvorenosti i birokratiziranosti. Napominje i da je došao kraj razmišljanju da poduzetništvo nema veze s obrazovanjem, da je prosječni poduzetnik neškolovan, a poduzetništvo isto što i obrt.

Manje od 9 posto stanovništva u Hrvatskoj ima visoku stručnu spremu, odnosno 19 posto je visokoobrazovanih u radno aktivnom stanovništvu, što je upola manje od prosjeka nama usporedivih zemalja. Osim toga, od ukupnog broja studenata koji upišu fakultet, samo trećina ga završi. Nema poticaja za studente koji naiđu na prepreku, nema savjetovanja i redefiniranja situacije, niti više mogućnosti, kaže Radman.

Ninoslav Šćukanec, izvršni direktor Instituta za razvoj obrazovanja (IRO),  naglasio je kako su istraživanja pokazala da u Hrvatskoj glavni razlog nesupjeha u studiranju leži u socioekonomskim (ne)prilikama, a ne u visini školarine.

One jesu bitne prilikom upisa, no za završavanje fakulteta važniji su ukupni troškovi, pa tako studenti lošijeg ekonomskog statusa često odustaju od fakulteta kada postanu svjesni koliko im treba novca za smještaj, prijevoz, hranu, skripte i sl. Šćukunac navodi da se ti troškovi za jednu godinu studija kreću između 15 i 30 tisuća kuna, te da bi se problem mogao riješiti boljim državnim potporama i stipendiranjem.

Iz tih se razloga Šćukanec protivi tome da se problem financiranja studija svede samo na pitanje školarina, što je slučaj u zadnje dvije godine. IRO se izborio za zakonske promjene kojima se smanjuje porezna presija na stipendije, ali upozorava da još uvijek nema podzakonskih akata koji bi potaknuli izdašnije stipendiranje.

Šćukanec je između ostalog govorio o potrebi poticanja veće mobilnosti i studenata i profesora jer je studiranje u inozemstvu još uvijek marginalna pojava. Hrvatska na tom području zaostaje na više načina -  ne postoje sustavni podaci o mobilnosti, nije moguća razmjena studenata i profesora unutar zemlje, a zbog manjka programa na stranim jezicima naše obrazovne ustanove nisu atraktivne za strane studente.

Za sljedeću godinu procjenjuje se da će tek 1030 studenata otići  u inozemstvo na studij. 

Oba predavača istaknuli su da je mobilnost i uključenost u europske tokove uvjet stvaranja nove kulture rada, ali da je riječ o dugotrajnom procesu.