'Što se događa s eurom' pogledajte prilog na Banka TV

 Pogledajte fotogaleriju

Slabljenje eura na međunarodnom tržištu u odnosu na dolar reflektira se na slabljenje kune u odnosu na dolar, zbog čega bi korporacijski subjekti trebali razmisliti o hedgiranju novčanih tijekova koji nisu u kunama i eurima, istaknuli su Constantin Cesnovar, izvršni direktor riznice Hypo Alpe-Adria banke, te Marko Badurina, specijalist za trgovanje vrijednosnicama Volksbanke na javnom predavanju magazina Banka koji je u utorak održan u prostoru Profila.

Sektor građanstva u značajnoj mjeri ima kredite s valutnom klauzulom u švicarskom franku, i sada su svi naučili, iako možda prekasno o potrebi hedgiranja, kazao je Badurina za rekordno jačanje franka u odnosu na euro zbog čega je kredite u švicarcima građanima postalo sve teže vraćati. Neki gospodarstvenici također ne obraćaju pozornost na valutni rizik i smatraju ga pitanjem sreće ili rizikom  poslovanja.

Od 1,08 do 1,38 dolara za euro

Do kraja godine tečaj eura u odnosu na dolar većina ekonomista predviđa u rasponu od 1,08 do 1,38, Cesnovar prognozira 1,1, dok ga Badurina locira između 1,15 i 1,20 dolara za euro. No kako je uopće došlo do ovog stanja i što bi moglo utjecati na buduće kretanje eura, oba stručnjaka su opsežno izlagala.

Nepoštivanje fiskalnih ograničenja Pakta o rastu i stabilnosti dovelo je do napuhivanja proračunskih deficita pojedinih zemalja Europske unije. Prvo su to prekršile Francuska i Njemačka, a njih poporatile ostale zemlje. To u situaciji gospodarske ekspanzije nije bilo problematično, no u situaciji duge i duboke recesije i povišene averzije prema rizicima, takva fiskalna politika je postala neodrživa, objašnjava Badurina u svojoj prezentaciji.

Osim toga, dogovoreni plan pomoći Europske unije i MMF-a za refinanciranje duga Grčke nije smirio tržišta, zbog čega je ECB bio prisiljen pokušati smiriti svojim intervencijama na otvorenom tržištu obveznica. Došlo je do situacije kada vlada neizvjesnost za budućnost eura, investitori povezuju neizvjesnost s rizikom za eurom, što ga čini ranjivim, pa oni manje skloni riziku pokušavaju se sakriti u sigurnijim valutama: dolaru, jenu, švicarskom franku, dok jedan dio investitora preuzima rizik, te špekulacijama i napadima na najslabije karike Europske unije, prvenstveno Grčku, želi zaraditi na padu vrijednosti eura.

Neke skupine hedge fondova vjeruju da bi euro mogao pasti do vrijednosti sa dolarom, ako ne i ispod. Zbog toga CDS indeksi europskih zemalja rastu, posebno PIGS zemalja, gdje prednjači Grčka.

Badurina ističe i neobičajene reakcije tržišta, poput situacije od prošlog petka, kada su negativni podaci s tržišta rada SAD-a utjecali na jačanje dolara, umjesto eura.

Fed vs ECB

Dva fenomena utječu na veliku volatilnost tečaja: kratkoročni poput izjava političara i čelnika središnjih banaka, kao i gore spomenuti podaci o nezaposlenosti, dok su dugoročni BDP i inflacija, navodi Cesnovar. U području dugoročnih fenomena vidljiv je značajan raskorak između BDP-a eurozone i SAD-a.

U prvom kvartalu američki je porastao 2,5 posto na godišnjoj razini, a eurozone 0,6 posto. Analitičari očekuju nastavak istog trenda, po kojem bi u drugom kvartalu američki BDP imao 3,1 posto rasta, a europski 1,45 posto.

Cesnovar smatra da bi se euro mogao brže oporaviti kada bi bilo odlučnijih stavova čelnika eurozone. Promjena će biti, pa će u nadolazećem razdoblju europsko gospodarstvo raditi na pojačanoj transparentnosti podataka, gdje će veću ulogu nego do sada imati Eurostat. Doći će do regulacije rejting agencija, koje bi trebale davati i savjetodavne usluge, odnosno reći kako se pojedini rejting može popraviti.

Traži se i uspostava europske agencije  koja bi strogo nadzirala i kažnjavala rejting agencije, ako utvrdi da se neutemeljeno nekome smanjuje ili povećava kreditni rejting. Špekulante će se pokušati obeshrabriti poreznim opterećenjima.

S druge strane, priča Badurina, slabljenje eura neki ministri financija zemalja eurozone promatraju kao  pomoć gospodarskom oporavku i kompenzaciju smanjenja proračunske potrošnje. U prvom kvartalu ove godine povećan je izvoz eurozone 2,5 posto, što neki objašnjavaju upravo slabljenjem eura.

Nositelji monetarne politike EU zasad su rezervirani u pogledu intervencija na deviznom tržištu, ECB je ipak nešto sporiji od američkog FED-a, konstatira Badurina.

Na pitanje je li moguće da neke zemlje izađu iz eurozone, Cesnovar odgovara da je to de facto nemoguće jer bi to značilo da bi morale izaći i iz Europske unije. Propast eurozone bi značilo propast Europske unije, i to je nešto što će svi pokušati izbjeći. Euro je tu da ostane, kao i Europska unija, kaže i Badurina.

Jačanje dolara u odnosu na kunu ne bi trebao prouzročiti hrvatskoj ekonomiji štetu, budući da je udio dolara u ukupnom BDP-u zanemariv. Riječ je oko 20 posto u ukupnoj vanjskoj trgovini. 

Više se vidi slabost eura nego jačina dolara jer dolar ima veliku prednost u tome što su procesi odlučivanja u SAD-u značajno kraći i njihova je politika puno jače usredotočena na ekonomiju, zaključuje u svom izlaganju Cesnovar.