Pogledajte videoprilog na Banka TV
Pogledajte fotogaleriju
Može li se živjeti bez rada, pitanje je koje je isprovociralo žustru raspravu sudionika istoimene konferencije koju je časopis Banka organizirao u povodu najnovijeg istraživanja Nacionalnog indeksa sreće (NIS), zajedničkog projekta časopisa Banka i agencije Hendal. Istraživanje koje smo objavili u broju za studeni pokazalo je da su Hrvati najzadovoljniji socijalnim aspektima posla, a najnezadovoljniji sudjelovanjem u odlučivanju o stvarima vezanim uz svoj posao.
Zvonimir Galić, docent na Katedri za psihologiju rada Filozofskog fakulteta u Zagrebu, preformulirao je početno pitanje u sljedeće: "Jesmo li sretni na poslu?", i pokušao mu, u uvjetima kada je za mnoge krucijalno pitanje imaju li uopće posla, dati legitimitet tvrdnjom da je rad drugi najvažniji aspekt ljudskog života (odmah iza obitelji).
Politički analitičar Žarko Puhovski, profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, oponirao mu je tvrdnjom da se danas radi u pola manje nego prije 150 godina, te da se sve manje radi u životu, a sve veći broj ljudi živi bez rada. Osim toga, primjećuje, "sretni zaposlenici vrlo su često oni koji drugu sreću nemaju", a postoje i oni koji ne žele karijere.
Trošak gubitka posla u Hrvatskoj puno veći nego u EU
I Galić, kao i Hendalovo istraživanje o NIS-u, te istraživanja na koja se pozivao Vojmir Franičević, profesor s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, ukazali su da su hrvatski radnici u velikoj mjeri zadovoljni, te da u nekim vidovima iskazanog zadovoljstva ne odudaraju previše od trendova u europskim zemljama. Prof. Franičević naglasio je, međutim, bitnu razliku: zadovoljstvo hrvatskih radnika je prekinula kriza 2009., a trošak gubitka posla u Hrvatskoj je puno veći nego u EU (lakše se ostaje bez posla i puno se teže nalazi novi, pogotovo s prijašnjim razinama plaća).
Prema Franičeviću nekoliko je ključnih elemenata koji u Hrvatskoj u budućnosti još više mogu smanjiti sigurnost posla: upravljački deficit u domaćim poduzećima, neizlazak na tržišta, neinovativnost, te vrlo niska razina ulaganja u učenje i od strane zaposlenika i od strane poslodavaca.
"U EU je s krizom došlo do porasta ulaganja u obrazovanje, a u Hrvatskoj do snižavanja», upozorio je Franičević i dodao da će s nastavkom krize vjerojatno doći i do veće diferencijacije u iskazivanju zadovoljstva. U takvim uvjetima veliki je izazov za poslodavca motiviranje radnika za ostvarivanje ciljeva kompanije", zaključio je Franičević.
O iskustvima u upravljanju ljudskim potencijalima u globalnoj kompaniji govorila je Laura Marsi, Head of Talent & Performance Management u Allianz Group. Pojasnila je kako su se u globaliziranom svijetu promijenila očekivanja i klijenata i zaposlenika, što je natjeralo Allianz da u središte svoje organizacije postavi klijenta, a ne proizvode, te da preko zadovoljnih zaposlenika ostvari i zadovoljstvo klijenata.
Allianz: Zadovoljni zaposlenici, zadovoljni klijenti
Slijedom takve poslovne filozofije Allianz, kazala je Marsi, redovito mjeri indeks angažiranosti svojih zaposlenika kroz četiri grupe pitanja: o zadovoljstvu na poslu, o lojalnosti (hoće li napustiti kompaniju), o propagiranju (mogu li svoju kompaniju preporučiti prijateljima kao dobro mjesto za rad), te napokon o ponosu (osjećaju li ga što rade za Allianz).
Najnovije takvo istraživanje Allianz je proveo na razini cijele grupe početkom listopada ove godine i ono je pokazalo da zaposlenici u CEE zemljama, uključujući i Hrvatsku, ne odudaraju previše od globalnih rezultata. Obrazovanje i mogućnost napredovanja jedan je od najvažnijih aspekata zadovoljstva zaposlenika. Zatim su tu stvaranje mogućnosti za balansiranje između posla i obitelji (s time da Grupa razvija programe fokusirane na specifične grupe zaposlenika, kao što su roditelji s malom djecom), mogućnosti bavljenja sportom i slično što kompaniju usmjerava ka većoj društvenoj odgovornosti.
"Ljudi vjeruju kompaniji zbog menadžera, a ne samo zbog organizacije. Ključno je da provođenje politika bude konzistentno, odnosno da se radi što se govori", rekla je Marsi i dodala da kompanija zagovara otvoren dijalog u kojem su menadžmentu važne povratne informacije dobivene od zaposlenika.
Boris Galić, predsjednik Uprave Allianza Zagreb, komentirajući Allianzova istraživanja zaposlenika, naglasio je da nije jedini interes Grupe zadovoljstvo radnika već postizanje balansa između zaposlenika, investitora i klijenata.
"Zaposlenici u Hrvatskoj najnezadovoljniji su zbog nemogućnosti sudjelovanja u odlučivanju o svom poslu, a dosta je problematična i pravednost plaće", upozorio je Zvonimir Galić i dodao da treba poticati zadovoljstvo zaposlenika budući su oni tada motiviraniji. Preporučio je preispitivanje postojećeg sustava nagrađivanja, te poticanje sudjelovanja o odlučivanju.
Većina sudionika konferencije složila se, međutim, da je pitanje participacije, odnosno samoupravljanja, u Hrvatskoj tabuizirano. Za Franičevića nije riječ o ideološkom pitanju, nego o pitanju moći, dok Puhovski tvrdi da participacija slijedi iz obilja. Iz publike su upozorili da se globalne kompanije okreću jačem uključivanju zaposlenika u proces odlučivanja kako bi povećale inovativnost i osigurale konkurentnost na tržištu.