Poslušajte audio zapis:

Kako je javno poznato da dug od oko dvije milijarde kuna Ine ugrožava likvidnost državnog proračuna, a kako je plinski biznis jedan od glavnih generatora gubitaka u poslovanju Ine, prošli je tjedan Nadzorni odbor te naftne kompanije odlučio kako bi u podmirivanju Inina astronomskog duga državi do kraja godine trebali pomoći i Mol i država. Dva najveća dioničara Ine uskoro bi trebala osigurati izdvajanje Inina segmenta trgovine plinom, a Ina bi od Mola dobila zajam od 100 milijuna eura. Kako će se to realizirati i tko će biti vlasnik Ininog plinskog biznisa, još nije poznato.

Dakle, država bi preuzela od Ine kompletan plinski biznis na kome je Ina gubila zbog preniske cijene plina određene od strane Ministarstva gospodarstva. Što bi točno preuzimanje plinskog poslovanja od strane države značilo za potrošače, što za državu, što za samu Inu i u kakvom je stanju infrastruktura, što je loše i što se treba promijeniti, porazgovarali smo u Temi tjedna www.banka.hr s predsjednikom Hrvatske stručne udruge za plin (HSUP) Miljenkom Šunićem i naftnim konzultantom Davorom Šternom. 

"Globalno gledajući to je jedan vrlo dobar i kvalitetan potez, ali se ne ostvaruje kako bi trebalo jer previše vremena uzalud prolazi. Nije razriješen odnos ni organizacijski, ni financijski između tih činilaca. Kada je odlučeno da se izdvoji plinski biznis zamišljeno je stvaranje jedne firme. Pa neka bude i nekakav holding. Sve osim proizvodnje koja može biti Inina, ali može biti i od neke druge kompanije. I dobava može biti bilo čija. Neka bude otvoreno tržište, ali za poslovanje unutar zemlje mora biti samo jedan subjekt.", rekao je prvi čovjek HSUP-a.

S druge strane Davor Štern kaže kako će potrošači kratkoročno osjetiti olakšanje jer neće biti više toliko pritisaka da se poveća cijena plina. "Međutim", napominje Štern, "i država mora voditi brigu o svojim financijama jer kako bi mogla subvencionirati Inu, a neće, tako će morati jednog dana prestati subvencionirati cijenu plina i dopustiti da ona bude tržišna".

S time da obojica stručnjaka se slažu kako ove zime neće doći do rasta cijena plina. S time, Šunić kaže, kako bi trebalo podijeliti cijenu plina među svim sudionicima. Dakle u nabavi, proizvodnji i distribuciji. Šunić i upozorava kako je trenutno cijena metra kubnog vode 12 kuna, a plina 2,5 kune. U transportu 'nestane', ili iscuri 40 posto vode, a plina 0,5 posto što znači da plinski sustav mora biti na vrlo visokom nivou, a to znači konstantna ulaganja u plinsku infrastrukturu.

O trenutnom stanju plinskog biznisa Šunić kaže kako je tempo razvoja nedostatan jer čim temperature padnu ispod minus 5 stupnjeva nastupa kriza koja utječe na gospodarstvo koje je u samoj krizi. Po Šuniću, razlog tome je dugogodišnje neulaganje u plin, napomenuvši pritom da to ne čudi jer je "Ina ulagala tek u proizvodnju u Jadranu, a gubitke iz plinskog biznisa pokrivalo se iz naftnog poslovanja i tekućih goriva tako da je trenutno stanje u priobalju nerazvijeno, a trebalo bi biti jedan od najvećih potrošača".

Šunić također ukazuje kako je trenutna cijena plina od 2,5 kuna po metru kubnom preniska i da radi toga pate (po)najviše distributeri, a radi toga i kasni izgradnja lokalnih mreža. On predlaže cijenu od 3,5 kune jer bi tada bi sudionici imali interes za ulaganje i razvijanje plinskog biznisa, a razvoj i investicije plinske infrastrukture vidi kroz više cijene. A socijalnu cijenu treba riješiti određenjem limita od 600 kubnih metara po sadašnjoj cijeni od 2,5 kune, a sve preko toga po realnoj tržišnoj cijeni.

 
Na isto pitanje o profitabilnosti plinskog biznisa Štern kaže da kada se govori plinskom biznisu treba imati na umu da Ina ima svoj plin koji proizvodi i ima mogućnosti za stvaranje dobiti. "Ina je uvijek imala kontroliranu cijenu plina koju je određivalo Ministarstvo gospodarstva koja je uvijek bila niža od tržišne".

Na pitanje da li Hrvatska previše ovisna o samo jednom dobavnom pravcu, onom iz Rusije, Štern kaže kako nije problem u Rusiji već u drugim zemljama preko kojih plinovodi prolaze, no i Šunić i Štern se kako je potrebno čim brže izgraditi LNG terminal jer bi time bilo riješeno pitanje alternativnog dobavnog pravca, a i otvorila bi se mogućnost zarade na transportu plina u druge zemlje.