Iako je riječ o osobnom broju, OIB nije proglašen povjerljivim i osobnim podatkom, a u javnosti ne postoji ni minimalna svijest o njegovom neodavanju. Tako je privatno postalo javno, što će rezultirati neželjenim posljedicama: krađom podataka i identiteta, piše Damir Paladin, stručnjak za informacijsku sigurnost u izdanju magazina Banka za veljaču. U svijetu su već razvijene nelegalne uslužne djelatnosti prikupljanja i prodaje osobnih podataka o pojedinim osobama, a OIB će potaknuti takvu djelatnost i kod nas.

Europska unija ne propisuje jedinstveni okvir za digitalnu identifikaciju građana već tu problematiku prepušta zemljama-članicama. No, bez obzira na raznolikosti u pristupu, identifikacijski broj se posvud kategorizira kao osobni podatak, državne institucije obavještavaju svoje građane o primjerenom čuvanju tog broja, striktno se uređuje tko ga smije koristiti, a primjena Zakona o zaštiti podataka je neizbježna i strogo kontrolirana.

Stav Ministarstva financija je da se OIB "ne smatra osobnim podatkom", uz obrazloženje da se "određuje slučajnim odabirom te na taj način ne pokazuje vezu s osobom kojoj je broj dodijeljen“. Institucija koja bi trebala biti autoritet kad je riječ o zaštiti privatnosti - Agencije za zaštitu osobnih podataka, ima suprotan stav - OIB je osobni podatak u smislu Zakona o zaštiti osobnih podataka te da se za njegovo prikupljanje obradu i upotrebu moraju primijeniti sve odredbe koje jamče očuvanje povjerljivosti i tajnosti osobnih.

Zabrinjavajuće je da mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka nije utjecalo na promjenu stava Ministarstva financija, jer Agencija bi trebala biti arbitar između građana i svih drugih institucija, uključujući i ministarstva. To je vrlo loša poruka koja ozbiljno narušava autoritet pa i smisao djelovanja Agencije za zaštitu osobnih podataka, zaključuje Paladin.

Pročitajte cijeli tekst objavljen u magazinu Banka