U Hrvatskoj jedemo uvozne i stare jabuke, voćarstvo je u teškom stanju, a kreatori tržišta voćem postali su veliki trgovački lanci, upozorili su u srijedu na konferenciji za novinare čelnici Hrvatske voćarske zajednice.

U Europi je od prošlogodišnjeg uroda ostalo oko 100 tisuća tona jabuka (jer je 2008. godina bila izrazito rodna) koje je trebalo plasirati. Tu su jabuku zbog niske cijene otkupili i naši trgovci, oko 1.000 tona, te time narušili hrvatsko tržište voća i srušili cijene domaćih voćara. Trgovci su za takvu uvezenu jabuku plaćali oko 50 lipa po kilogramu, dok se kilogram domaće jabuke plaćao 2 kune po kilogramu.

Sve je to dovelo do apsurda da trgovci prodaju prošlogodišnje jabuke, a na deklaraciji uredno piše da je godina proizvodnje 2009., iako se ovogodišnji urod još bere. Sorta koja je najviše uvezena je zlatni delišes, a stare jabuke se može prepoznati po tome što imaju smeđu peteljku, za razliku od svježe jabuke kojoj je peteljka zelena.

To je dovelo i do toga da proizvođači ne mogu pobrati sav urod, a samo je u Slavoniji ostalo oko 30 do 40 posto neobranih voćki. Naime, kako su box palete iz hladnjača iskorištene za smještaj stare jabuke (iz izvoza), proizvođači nemaju prostora za smjestiti ovogodišnji urod u hladnjače.

Specijalist za voćarstvo i vinogradarstvo Boris Puškar istaknuo je da je do takve situacije doveo nedorečen Zakon o hrani i Pravilnik o kvaliteti voća i povrća kojima je dozvoljeno prodavati voće staro godinu, dvije, tri jer ti uvjeti nisu regulirani. A i distributerima voća se omogućava da prodaju jabuke kakve hoće. Nema ograničenja u kvaliteti tako da su voćari dovedeni u situaciju da trgovci određuju pravila. S druge strane, trgovci kod otkupa zahtijevaju od proizvođača jabuke ekstra klase kojih u ukupnom urodu ne može biti u velikoj mjeri.

Voćar Jurica Pavelić ističe kako treba promijeniti i Zakon i Pravilnik jer proizvođači ne mogu otvoreno ratovati s trgovcima kad drugo tržište ne postoji. No, ističe kako većina zemlja obično štite domaću proizvodnju i ne idu na opciju uvoza dok postoji domaća proizvodnja.

Iako su i država i Ministarstvo poljoprivrede ulagali u hladnjače, desio se propust i te su hladnjače, umjesto u vlasništvu voćara, u vlasništvu trgovaca. U Europi su primjerice većinom suvlasnici hladnjača proizvođači voća, koji su u nekim slučajevima i suvlasnici distribucijskih centara.

Glasnogovornik HVZ-a Frane Ivković rješenje vidi u nizozemskom modelu i predlaže da država izgradi nove tri hladnjače kapaciteta oko 50 tisuća tona u Slavoniji, Međimurju i okolici Zagreba. Naime, i u Nizozemskoj su prije dvadesetak godina trgovci ucjenjivali proizvođače, a onda je vlada odlučila sudjelovati u gradnji hladnjača za proizvođače kako bi urod mogli automatski prodati trgovinama i tako zaobići posrednike. Ivković dodaje kako bi proizvođači iznos ulaganja vratili državi kroz nekoliko godina.

Predsjednik Hrvatske voćarske zajednice Željko Banjavčić, koji je i sam uzgajivač jabuka, istaknuo je da će ovogodišnji urod jabuka u Hrvatskoj iznositi oko 45 tisuća tona, a to ne zadovoljava ni 65% domaćih potreba. Inače, domaća potrošnja jabuka iznosi 12 do 15 kilograma godišnje, dok je u Europi to između 30 do 50 kilograma.