Pišu dr. sc. Ljiljana Kaliterna Lipovčan, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb i

dr. sc. Zvjezdana Prizmić Larsen, Washington University, St. Louis, SAD

 Iako je hrvatski BDP danas više nego dvostruko veći u odnosu na 1997., Hrvati nisu dvostruko sretniji, pokazuju domaća i svjetska istraživanja. Iz podataka Svjetske baze sreće (World Database of Happiness), koju je razvio nizozemski psiholog Ruuth Venhoveen na Sveučilištu u Roterdamu (www.worlddatabaseofhappiness.eur.nl), možemo vidjeti da je osjećaj sreće u hrvatskih građana 1995. godine na ljestvici od 0 do 10 bio procijenjen kao 6,04, da bi u deset godina (2005.) narastao za bod i pol, kad je sreća hrvatskih građana bila procijenjena na prilično visokih 7,55 .

Moguće objašnjenje leži u činjenici da je nakon dugih ratnih godina, koje su zasigurno utjecale na osjećaj (ne)sreće hrvatskih građana, sreća naglo rasla, osobito 2005. godine kada se općenito povećao optimizam građana jer su započeti pregovori za ulazak Hrvatske u EU. Budući da osjećaj sreće više odražava emocionalnu klimu negoli objektivne okolnosti u nekom društvu, takvi su rezultati očekivani. Od 2005. do danas sreća hrvatskih građana lagano opada, ali ni to nije neočekivano, uzevši u obzir gospodarsku krizu koja je zahvatila cijeli svijet pa nije zaobišla ni nas.

Hrvati planetarno sretniji od Austrijanaca i Kanađana

U usporedbi s drugima Hrvati su srednje sretni. Naime, analizirajući prosječnu razinu sreće i životnog zadovoljstva u razdoblju 2000.-2009. u 144 zemalja, Hrvatska je rangirana na 67.-70. mjestu i ubraja se u kategoriju srednje sretnih zemalja.

Prema podacima Svjetske baze sreće, osjećaj sreće opada i u Njemačkoj, Belgiji i Portugalu, a raste u Italiji i Danskoj.

Ako prosječan osjećaj sreće pomnožimo s očekivanim životnim vijekom, dobit ćemo tzv. “sretni životni vijek“. Takvom računicom izgleda da će hrvatski građani u sreći i zadovoljstvu proživjeti čak 45,7 godina života. Najduže će u sreći uživati Islanđani (69 godina) i Švicarci (65,5 godina), dok će kraće od nas biti sretni i zadovoljni Mađari (40,3 godine), Portugalci (43 godine) ili Rusi (35,3 godina), a najkraće stanovnici Zimbabvea, samo 13,3 godina života.

Slično stojimo i prema nekim drugim indeksima sreće. Britanska organizacija NEF (The New Economics Foundation) razvila je tzv. Indeks planetarne sreće (Happy Planet Indeks), u koji su osim subjektivnih procjena sreće i životnog zadovoljstva uključeni i statistički pokazatelji: očekivani životni vijek i ekološka održivost pojedine države, izražena kroz procjenu mogućnosti da se u pojedinoj zemlji preživi uz sadašnju razinu potrošnje, tehnološkog razvoja i ekoloških resursa. Tako definiran indeks izračunan je ove godine za 143 svjetske države, i tu je Hrvatska zauzela 60. mjesto. Kostarika je i po ovom indeksu najsretnija država, slijede Dominikanska Republika i Jamajka, dok je najnesretnija zemlja opet Zimbabve. Međutim, ono što je različito u ovom indeksu jest da su mnoge razvijenije zemlje od nas puno lošije rangirane, npr. Velika Britanija je 74., Kanada 89., Australija 102.

U europskim okvirima vrijedi pogledati rezultate istraživanja kvalitete življenja koje provodi Europska zaklada za poboljšanje uvjeta života i rada sa sjedištem u Dublinu (European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions). Godine 2007. proveli su istraživanje u 31-oj europskoj državi, uključujući Hrvatsku. Prema rezultatima osjećaja sreće (7 na ljestvici od 1 do 10) Hrvatska dijeli 23.-26. mjesto s Mađarskom, Rumunjskom i Italijom. Najsretniji su građani Danske i Finske, a najnesretniji stanovnici Bugarske.

Granica sreće: 3000 kuna?

Istraživanja pokazuju da na osjećaj sreće i životnog zadovoljstva pojedinca najviše utječu zdravlje, obiteljski odnosi i odnosi s prijateljima te, naravno, novac. Vidjeli smo da promatramo li globalno ekonomske pokazatelje (npr. BDP) i sreću, taj odnos nije linearan i pokazuje da nakon neke granice povećanje materijalnog blagostanja u nekoj državi/društvu ne dovodi do porasta sreće. Međutim, kad taj odnos promatramo unutar pojedinog društva, situacija je drukčija. Potaknuti najnovijim istraživanjem dvojice znanstvenika iz SAD-a i Kanade (Richard E. Lucas i Ulrich Schimmack), objavljenom nedavno u časopisu o istraživanju ličnosti (Journal of Research in Personality, 2009.), analizirali smo rezultate naših dosadašnjih studija provedenih od 2007. do 2009. o odnosu osobnih prihoda i sreće. Sreću smo prikazali kao odstupanja od prosjeka, a prihodi su kategorizirani u 8 skupina.

Vidimo da su u svim promatranim godinama hrvatski građani koji imaju neto prihode manje od 2000 kn po članu kućanstva mjesečno sretni ispod prosjeka, dok su oni kojima prihodi prelaze 3000 kn natprosječno sretni.

Također, razlike u procjenama sreće najveće su između skupine najsiromašnijih i skupine najbogatijih građana. Prema našim podacima, u prosjeku građani s najmanjim prihodima po članu kućanstva svoju sreću procjenjuju za dva boda manje negoli građani u kategoriji s najvećim prihodima, i to vrijedi za sve godine u razdoblju od 2007. do 2009.

Jednako tako vidimo da s visinom prihoda raste i osjećaj sreće. Međutim, ono što je zanimljivo jest to da se u skupini najsiromašnijih, onih s prihodima do 500 kn, osjećaj sreće povećava od 2007. do 2009. (tj. smanjuje se osjećaj nesreće), dok se u skupini najbogatijih, onih s prihodima preko 5000 kn, taj osjećaj smanjuje. I što zaključiti? Očigledno su oni koji imaju novaca više zahvaćeni gospodarskom krizom od onih siromašnih.

I na kraju, odgovor na pitanje možemo li nešto učiniti da postanemo sretniji? Možemo. Poboljšajmo gospodarsku situaciju, dajmo ljudima posao da mogu zarađivati više od 3000 kn, njegujmo obiteljske odnose i odnose u društvu, a ako baš moramo trošiti bolje je kupiti nešto drugome nego sebi. Američki psiholozi Elisabeth Dunn i Michael Norton dokazali su kako ljude više usrećuje kad kupe nešto nekome drugome ili daju novac u dobrotvorne svrhe nego da kupe nešto za sebe, a najviše ih usrećuje novac potrošen na druženje s prijateljima.