Potrebe za zaduživanjem države u 2012. daleko su manje nego lani, a prema riječima ministra financija Slavka Linića, riječ je o 17 milijardi kuna. To je znatno manji iznos u usporedbi s onim koji je planirala HDZ-ova vlada, a smanjenje od gotovo 5 milijardi kuna temelji se na manjem proračunu, koji Vlada namjerava srezati za 4,6 milijardi kuna, piše Vjesnik.

Iako je ministar financija izjavio da je o novim zaduženjima još rano govoriti, Vjesnik ekskluzivno saznaje da su u Banskim dvorima već dogovorili ritam zaduženja obveznicama, a i da se Vlada domislila kako stati na kraj tijesnom ritmu dospijeća i izdanja kratkoročnih vrijednosnih papira.

Novi vrijednosni papir

Tako će, piše Vjesnik, na tržište novca 7. veljače biti ponuđen novi oblik kratkoročnog zaduživanja. Riječ je o trezorskom zapisu s dospijećem u roku od dvije godine, što je presedan za domaće tržište. Time bi se prolongirala otplata kratkoročnog duga, a Vlada bi osigurala likvidnost sustava za vrijeme pregovora s bonitetnim agencijama.

Naime, u veljači na naplatu dolaze trezorci ukupne vrijednosti 2,77 milijardi kuna, pri čemu će se oko 66 milijuna kuna izdvojiti za plaćanje prinosa ulagačima. Ako se tome pridodaju i obveze teške 5,2 milijarde kuna, koje nas čekaju u ožujku, jasno je da državi u prvom tromjesečju neće biti lako održati stabilnost javnih financija.

To je jedan od razloga zašto se država odlučila plasirati novi vrijednosni papir, koji koristi većina zemalja Europske unije. Kamatna stopa na jednogodišnji trezorac prošli je tjedan iznosila 5,3 posto, pa s obzirom na dulji rok naplate može se očekivati da će dvogodišnje izdanje investitori prihvatiti ako im država ponudi malo bolji prinos. Ukupno do kraja godine moramo refinancirati 21 milijardu kuna obveza nastalih na temelju izdavanja trezorskih zapisa na koje ćemo ulagačima platiti 644 milijuna kuna kamata.

Jumbo obveznice u ožujku

Vjesnik ekskluzivno doznaje da se već priprema jumbo-izdanje međunarodne obveznice u ožujku. Vlada se požurila s donošenjem proračuna, a s nacrtom iz kojeg je vidljiva ekonomska politika za tekuću godinu ide pred predstavnike najvećih bonitetnih agencija u svijetu poznatih pod nadimkom 'Velika trojka'.

Prvi na sastanak u Zagreb dolaze predstavnici Fitch Ratingsa, a u drugoj polovini veljače Linića čekaju razgovori i s predstavnicima Standard & Poors'a i Moody'sa. O tim razgovorima ovisi kreditni rejting koji će biti presudan za ostvarenje plana o izdanju na međunarodnom tržištu.

Ako sve prođe po planu, Vlada će u ožujku ponuditi jumbo-obveznicu, odnosno izdanje veće od 1,5 milijardi dolara, odnosno milijardu eura. Plan je prikupiti što veći iznos, a plan A uključuje plasman na američko tržište. Ako road show pokaže da u SAD-u nema interesa za hrvatsku obveznicu, prelazi se na plan B, koji uključuje plasman u Europi.

Prinosi na plasirane obveznice nisu ohrabrujući. Naime, prošlog tjedna ulagači su na posljednje hrvatsko izdanje na europskom tržištu ostvarili prinos uza spread od 579 baznih poena. Kako je istodobno prinos na desetogodišnju obveznicu Njemačke pao na 1,92 posto, takav spread znači da Hrvatska ulagačima koji su lani upisali 1,5 milijardi dolara na američkom tržištu plaća oko 7,71 posto prinosa.

Do 2021. dolazi šest izdanja međunarodnih obveznica

Inače, posljednju međunarodnu obveznicu s rokom dospijeća od 10 godina plasirali smo u lanjskom ožujku, uz kupon od 6,375 posto te prinose od 6,6 posto. Inače, treba istaknuti da se izdanjem svake obveznice država obvezuje po dospijeću isplatiti kamatu ulagačima koja se dogovara pri izdanju, a stručno se naziva kuponom, te godišnje prinose, koji ovise o kretanjima na tržištu kapitala, a indikacija su cijene novih izdanja.

Ako bi Hrvatska morala platiti cijenu od 7,7 posto za obveznicu, to bi bila najskuplja obveznica među onima koje kotiraju na tržištu.

Naime, na naplatu nam do 2021. dolazi šest izdanja međunarodnih obveznica, a najskuplje smo se zadužili krajem 2009. kada smo pristali na kupon od 6,75 posto, koje ćemo isplatiti ulagačima u tu američku obveznicu.

Ritam dospijeća obveznica, kojih zajedno s domaćim izdanjima trenutačno ima 18, ograničava Liniću kombiniranje s ročnošću duga. Naime, sve do 2022. svake godine dospijeva barem jedno izdanje na naplatu, a najmanja gužva je u 2016. i 2018., koje su do lani bile neopterećene izdanjima. Ako bi država izabrala obveznicu s kraćim rokom dospijeća, vjerojatno bi se izborila niža cijena zaduženja, a 2018. na račun sjeda 750 milijuna eura uvećanih za kamatu od 5,87 posto, koja je lani postignuta na europskom tržištu. Gotovo je nemoguće ugurati obveznicu u razdoblje od 2019. do 2021. s obzirom na to da ćemo u te tri godine morati otplatiti 26 milijardi kuna obveznica uvećanih za kamate.

Tako na raspolaganju ostaju ili 2018. ili 2022., u kojoj za sada imamo tek jedno domaće dospijeće od 600 milijuna eura. S obzirom na to da se planira veliko izdanje, možemo pretpostaviti da će se Linić ipak odlučiti za desetogodišnju obveznicu.

Uspješno izdanje u ožujku Vladi bi olakšalo upravljanje javnim financijama u idućem razdoblju. S novcem na raspolaganju moglo bi se pritisnuti prinose na trezorske zapise na dolje, a s druge strane država bi bez problema otplatila obveze vezane uza sindicirani kredit poslovnih banaka te domaću obveznicu, koja na račun sjeda u svibnju.

To bi puno značilo i za domaće tržište, jer država s njega ne bi povlačila likvidnost, koja je povećavanjem obvezne stope rezerve na 15 posto ionako manja za 3 milijarde kuna.

Ako bi plan koji sada postoji u Banskim dvorima uspio, država na domaće tržište kapitala ne bi izlazila prije srpnja. Zapravo bi se čekao rebalans proračuna do kada bi se utvrdio ritam punjenja državne kase te koliko su uspješni najavljeni rezovi potrošnje. Tek nakon što bi se podvukla crta, država bi se za pomoć obratila domaćim ulagačima. Riječ je, naravno, o novcu iz obveznih mirovinskih fondova, s obzirom na to da je više od 50 posto domaćeg duga teškog oko 28 milijardi kuna u njihovim rukama. Takav plan fondovima bi oslobodio novac za druga ulaganja, a u njihovu kasu slit će se i većina od 500 milijuna eura koje će im država u svibnju vratiti. Riječ je o dobrom Vladinom planu, koji bi zajamčio i stabilnost državi i oslobodio domaće tržište kapitala, ali sve ovisi o odluci 'Velike trojke'. Ako proračunska štednja i predložene ekonomske mjere ne uvjere bonitetne agencije da Hrvatska ima podlogu za zadržavanje rejtinga na investicijskoj razini, jedina adresa na koju će Hrvatska moći pokucati bit će Međunarodni monetarni fond.