Brazil je donedavno bio vrlo siromašna, slabo obrazovana i ekonomski neuravnotežena zemalja.

Ponajprije zbog reformi usmjerenih na stvaranje stabilnog makroekonomskog okruženja, Brazil danas raste po zavidnim stopama, zemlja ima uravnotežen proračun, relativno nizak javni dug, visoku stopu zaposlenosti i nisku inflaciju.

Do preokreta u Brazilu došlo je tijekom 1990-ih kada je tadašnji predsjednik Fernando Henrique Cardoso započeo s nizom mjera čija je svrha bila stabiliziranje potrošačkih cijena i deviznog tečaja.

Brazil svoj procvat doživljava dolaskom na vlast predsjednik Luiza Inácia Lule da Silve 2003. godine.

Da Silva, poznatiji samo kao Lula,  jedan je od najomiljenijih brazilskih političara, koji je poput svojeg prethodnika nastavio s jačanjem makroekonomske stabilnosti i širenjem socijalnih programa kako bi unaprijedio životni standard najsiromašnijih.

U vrijeme njegove vlasti (2003.-2010.) Brazil je doživio gospodarski "boom" najvećim dijelom zbog znatnog porasle cijena ruda i poljoprivrednih proizvoda po kojima je Brazil danas poznat.

Rezultati bivših predsjednika su impresivni. Prosječni realni ekonomski rast Brazila u posljednjih osam godina bio je 4%, a 49 milijuna Brazilaca doseglo je razinu srednje ili više klase, pri čemu ih je 29 milijuna izbavljeno iz ozbiljnog siromaštva.

Kapitalizam u svrhu ostvarivanja socijalnih ciljeva

Brazil je u posljednjih 20-ak godina ostvario neosporiv ekonomski napredak te je prema najnovijem prikazu najvećih svjetskih ekonomija londonski Centar za ekonomiju i poslovna istraživanja (CEBR) u ponedjeljak objavio kako je ove godine prestigao Veliku Britaniju i postao šesto najveće svjetsko gospodarstvo.

Usprkos tome, Brazil svoj rast ne duguje klasičnom kapitalističkom modelu rasta, baš kao ni neke druge zemlje iz BRICS skupine (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika).

U brojnim segmentima brazilske ekonomije ključnu ulogu igra država, koja je mnogo značajnija u odnosu na ostale razvijene svjetske ekonomije.

Oko bivšeg predsjednika Lule vrti se većina političkog života u Brazilu, a o njegovoj popularnosti govori i činjenica da je prilikom odlaska s vlasti uživao potporu velike većine brazilskih građana.

Tako je i sadašnja predsjednica, 63- godišnja bivša gerilka i politička zatvorenica Dilma Rousseff, bila dugogodišnja bliska suradnica Lule.

Brojni analitičari ističu kako je upravo zbog njegove potpore Rouseff  i postala predsjednicom.

Posebnost brazilske ekonomije i političkog uređenja vjerojatno je najbolje opisao Nicholas Lemann, dekan Columbia novinarske škole u svom nedavnom intervjuu za Reuters: "Dilma Rousseff je marksistica, njezin otac je također bio marksist i njezina je osnovna ideja dati što više što većem broju ljudi, ali je pritom svjesna da joj je u ostvarivanju tog cilja potreban kapitalizam.

Stoga je osnovna maksima sadašnje brazilske politike korištenje kapitalizma u svrhu ostvarivanja socijalnih ciljeva", izjavio je Lemann.

Orijentacija na izvoz prirodnih bogatstava i hrane

Brazil je danas najveća i najrazvijenija država Latinske Amerike, a većinu svog napretka duguje eksploataciji svojih prirodnih resursa kojima obiluje i snažnoj poljoprivrednoj industriji.

Kao peta najveća zemlja na svijetu, Brazil raspolaže ogromnim brojem plodnih poljoprivrednih površina, od kojih neke pružaju urod 2 do 3 puta godišnje pa je logično da je u zemlji razvijena snažna poljoprivredna proizvodnja koja je zbog ekonomije obujma i prirodnih pogodnosti izrazito konkurentna.

Poljoprivrednom proizvodnjom Brazil zadovoljava većinu potreba svojih gotovo 200 milijuna stanovnika, a ujedno je i jedan od najvećih izvoznika kave, šećerne trske, govedine i u posljednje vrijeme soje.

Uz to, Brazil raspolaže ogromnim šumskim bogatstvom u predjelima Amazone, a samim time i najvećim svjetskim zalihama plodnih  neobrađenih poljoprivrednih površina koje pružaju ogroman potencijal daljnjem razvoju poljoprivredne proizvodnje.

Uz poljoprivredne proizvode, Brazil je orijentiran na izvoz transportne opreme i automobila te željezne rude, a predviđa se da bi zbog Petrobrasovih pronalazaka ogromnih zaliha nafte u Atlantiku Brazil od uvoznika nafte mogao postati  jedan od izvoznika.

Brazil je i najveći svjetski proizvođač biogoriva, a posjeduje i goleme zalihe strateških sirovina poput željeza, urana, boksita, bakra i zlata.

Konstantni trgovački suficiti, niska nezaposlenost i visok realni rast

Prema podacima CIA-nog Factbooka, glavni trgovački partneri Brazila su Kina, na koju otpada 15,2% ukupne trgovine i s kojom Brazil ima pozitivan trgovački saldo, SAD s udjelom od 9,6%, Argentina s 9,2%, Nizozemska s 5,1% i Njemačka s udjelom od 4% u ukupnoj trgovini.

Ako se promotre osnovni makroekonomski podaci za Brazil i Veliku Britaniju u 2010., postaje jasno što je dovelo do toga da Brazil ove godine prestigne ekonomiju Veliku Britanije.

Naime, prema podacima OECD-a realni rast brazilske ekonomije u 2010. bio je 7,5%, dok je realan rast BDP-a u Britaniji bio 1,4%.

Stopa nezaposlenosti u Brazilu bila je 6,7% dok je u Britaniji bila 7,8%. Ako se tome pridoda činjenica da je trgovački suficit Brazila u 2010. bio 20,3 mlrd dolara, što je najniža razina u posljednjih 8 godina, a trgovački deficit Britanije 154 mlrd dolara  te da je javni dug Britanije dvostruko veći od brazilskog, jasno je da je ekonomija Brazila u mnogo boljem stanju.

Priznanje današnjeg statusa ekonomske velesile potvrđuju i povjerene organizacije Svjetskog nogometnog prvenstva 2014. i Olimpijade 2016. koje će održati upravo u Brazilu.

Pročitajte i ovo: Europa gubi značaj u globalnoj ekonomiji