Nakon godina političke nestabilnosti i korupcije, najveća otočna država na svijetu stječe reputaciju uzornog ekonomskog modela zbog snažnog rasta gospodarstva i porasta stranih investicija, piše u četvrtak The New York Times.

Inozemna strana ulaganja koja su stagnirala nakon azijske ekonomske krize 1997. godine, u većem su broju počela pristizati tijekom prošle godine, a u prvom ovogodišnjem kvartalu porasla su 51 posto u odnosu na isto razdoblje lani, na 3,7 milijardi dolara. U drugom kvartalu BDP je brže rastao, 6,2 posto, za razliku od lanjskih 4,5 posto.

Državna valuta, indonezijska rupija, ojačala je gotovo 5 posto ove godine u odnosu na dolar, a vrijednost tržišta kapitala na rekordnim je vrijednostima i među najboljim tržištima Azije ove godine, s porastom većim od 20 posto.

Razlog odličnoj statistici su niski troškovi rada koji privlače investitore, demokratizacija koju provodi predsjednik Susil Bambang Yudhoyono, te bogatstvo sirovina. Još jedno objašnjenje za popularnost Indonezije moguće je pronaći u činjenici što trenutačno ostatak globalnog investicijskog tržišta djeluje prilično sumorno. U krizi, Indonezija je velike napore ulagala u održavanje potrošnje, što je uspjela putem vladinih stimulacija te direktnim transferima siromašnim slojevima.

Nakon više od deset godina od okončavanja vladavine generala Suharta, vojnog i političkog diktatora koji je vodio zemlju od kraja 60-ih godina, separatističke grupe te islamistički militanti izgleda više ne predstavljaju prijetnju. Demokratski orijentiran predsjednik Susil Bambang Yudhoyono podigao je svoju popularnost smanjivši državni dug, što mu je pomoglo da prošle godine osvoji drugi petogodišnji mandat u zemlji koja broj 240 milijuna stanovnika, te je najmnogoljudnija muslimanska zemlja svijeta.

Vlada je osnovala i odbor za investicije kako bi privukla 30 do 40 milijardi dolara ulaganja godišnje, a očekuje se da će Indonezija čija je trenutačna procijenjena vrijednost gospodarstva 650 milijardi dolara godišnje, narasti na bilijun dolara u sljedećih pet godina.

Porastao je broj preseljenih tajvanskih, korejskih te japanskih tvornica iz Vijetnama i Kine u Indoneziju. Većina brendova obuće, poput Asicsa, Mizunoa i New Balancea premjestili su tamo dio proizvodnje zbog porasta troškova drugih zemlja.

Prošlog tjedna je objavljeno da će kineski državni fond, China Investment Corp uložiti 25 milijardi dolara u infrastrukturne projekte u Indoneziji, dok je južnokorejski div u proizvodnji čelika, Posco, već potpisao ugovor po kojem će u Indoneziji graditi tvornicu vrijednu 6 milijardi dolara.

Osim toga, najveća ekonomija jugoistočne Azije bogata je sirovinama poput palminog ulja, bakra, drva, robama za kojima postoji snažna potražnja, pogotovo iz Kine.

Bez obzira na manjkavosti koje neki navode (konfuzna pravila ulaganja, zakon o radu koji maksimalno otežava otpuštanje zaposlenika), mnogi osjećaju da je došlo vrijeme za Indoneziju, jer kako ističu investitori za Times, nakon investicija u Kinu, pa u Indiju, postavlja se pitanje koja je sljedeća destinacija. Trenutačna logika vodi ih prema Indoneziji.