U manje od dva puna dana dobili smo čak dvije medijske senzacije iz sfere tzv. visoke politike koje su gotovo zasjenile sve ostale ozbiljne probleme.

 

Najprije je Nevenka Bečić, predsjednica Gradskog vijeća Splita, svojim sugrađanima (prema posljednjim informacijama, njih preko 600) koji su se polomili na zaleđenim ulicama i do te mjere zaposjeli kirurgiju KBC-a, da su drugi kirurški zahvati morali biti odgođeni, poslala poruku da održavanje javnog prostora i vitalnih funkcija grada i to još u stanju elementarne nepogode  - nije obaveza gradskih vlasti i servisnih službi, već njihov privatni problem.

 

Potom je prvi ministar u vladi i ministar gospodarstva, Radimir Čačić ministrici okoliša Mireli Holy preporučio da ne razbija svoju glavicu oko pitanja ekonomije, jer ima tko će o tome misliti.

 

On, "nadministar“, koji je već od početka mandata davao na znanje da će i sva ostala ministarstva i vladina tijela, kad je riječ o investicijama, i financijama u najširem smislu – biti pod njegovom kontrolom.  

Sve je bilo jasno već tada. Jer, koje to ministarstvo, ili oblast javne vlasti ne ovisi o gospodarstvu? Pogotovo u kriznim situacijama. Ogoljena do srži, politička ekonomija i nije ništa drugo doli raspodjela prihoda i rashoda države.

 

I svi kolumnisti, politički i gospodarski komentatori, budno prate kako će se prvi potpredsjednik vlade – ponašati. Da, točno tako, kako će se "kontroverzni“ Čačić ponašati, puno više nego kako će voditi gospodarstvo zemlje.

 

Javnost je i na mudrosti Nevenke Bečić i aroganciju Radimira Čačića reagirala – gromko.  Ako je ovaj narod na nešto postao osjetljiv onda su to javni istupi političara.

 

Ta, sada već egzaltirana tankoćutnost, rasla je proporcionalno depolitizaciji građana i izostanku bilo kakvih građanskih inicijativa usmjerenih prema političkoj vlasti.

 

Ta kod nas su i odjeci svjetskog pokreta 99% trajali samo nekoliko sati. Nevenka Bečić ismijavana je na svim portalima i društvenim mrežama, Čačiću je odmah prigovorena sveprisutna bahatost u komunikaciji, prizvane su njegove saobraćajke, dijagnosticiran mu je balkanski mačizam.

 

Vehementno mu je, u svom stilu, uzvratila Vedrana Rudan, seksističkim napadom obrnutog predznaka na njegovu muškost. I jedno i drugo dva su dana bili glavna vijest i vrući talk off the town. 

 

No, da ne bi bilo zabune,  sve su to legitimni postupci u kritici ponašanja neke javne osobe, pogotovo visoko pozicioniranih političara.

 

Politička kultura neke zemlje jednim dijelom ovisi i o komunikacijskoj kulturi i kultiviranom javnom govoru. A kad političari tome nisu dorasli, narod ima pravo na svoju mjeru terapijskog zgražanja i njihove ridikuliziracije.

 

Pitanje je, međutim, koliko je to produktivan način kritike političke sfere i koliko doprinosi kvaliteti javne rasprave o političkim postupcima bahatih i provincijalnih političara. 

 

Mainstream tiskani i elektronski mediji koji si ipak ne mogu priuštiti toliku raspojasanost, uhvatili su se svoje omiljene teme: spekulacija o razdoru u vladajućoj koaliciji, sukobu između dvoje ministara i predviđanju na čiju će stranu stati premijer.

 

Igre moći između vladajućih elita i  sukobi političkih "titana“ i  inače su njihova omiljena domena. Umjesto političkih analiza, kontrole vlasti i informiranja, hrvatski komercijalni medijski "junk“ diže čitateljima adrenalin, a time i vlastiti profit, baveći se, poput kroničara u  ancien regime-u, dvorskim intrigama.

 

Populistički internetski portali, treća poluga u medijaliziranoj javnosti, skloni su moralizatorskom pristupu, pa je tako npr. index.hr splitski upravljački dvojac, po tko zna koji puta okarakterizirao kao brutalne, primitivne, bezobzirne vlastodršce nezainteresirane za bilo čiji interes, osim svog vlastitog. 

 

Hrvatska medijska scena, opet se je jednom izgubila u bespućima devetnaestostoljetne dileme o ulozi ličnosti (lidera, velikana, heroja i heroina ) i njihovih osobnosti u povijesnoj zbiljnosti. I elementarnim nepogodama.

 

Radije se bavila "grijesima ponašanja“ nego "grijehom struktura“ i pokušajem da utvrdi kako je uopće moguće da sigurnost građana u slučaju elementarne nepogode, u drugom najvećem gradu u zemlji, ovisi o jednom čovjeku.

 

Gdje su tu stručne službe, gradski servisi, netko tko sluša meteorološke izvještaje i na vrijeme shvati da je potrebno građevinske strojeve, kojih u Splitu zacijelo ima, prilagoditi za potrebe čišćenja snijega, a sklisku rivu posuti solju?

 

Dakako da je gradonačelnik onaj koji, na kraju, snosi najveću odgovornost,  ali u pitanju je ustrojstvo cjelokupne državne uprave i lokalne i regionalne samouprave, čije su reforme najavljivale sve vlade do sada, ali se toga još niti jedna nije ozbiljno prihvatila.

 

Bolesno centralizirana država i apsurdni propisi, često prilagođavani sasvim konkretnim situacijama i osobama (slučaj Zagreb) doveli su do toga da je, kao što je netko već primijetio, danas potreban veći izlazak birača na referendum za smjenu gradonačelnika (50%), nego za  ulazak u EU. 

 

Recimo da aktualna vlada još nije stigla ozbiljno prionuti tim reformama, ali im je trebala posvetiti barem jednu točku dnevnog reda, nakon što se vidjelo da je zakazalo funkcioniranje i  koordinacija  sustava zaštite i spašavanja. I to ne samo u Splitu.

 

Ništa od toga nije bilo "atraktivno“ medijima, koji bi baš u ovakvim situacijama trebali odigrati onu kontrolnu ulogu i usmjeravati javnost na izvorište i kompleksnost problema, umjesto zabavljati je beskrajnim prikazivanjem i ridikuliziranjem "brace i seke“ Kerum.

 

Čije političke poruke, usput rečeno, uopće nisu smiješne, pa čak ni tako primitivne kako se to na prvi pogled može učiniti. 

 

Gospođa Bečić upravo nam je, istina, na svoj specifičan način, priopćila ono što je Englezima poručila Margaret Thatcher pred kraj svoje vladavine: da društvo više ne postoji (there is no such thing as society).

 

Postoje pojedinci i pojedinke, i postoje obitelji……i oni se moraju najprije pobrinuti sami za sebe, to je njihova dužnost, a potom i za svoje susjede, izrekla je Thatcher 1989., i obilježila epohu  čije posljedice danas prepoznajemo kao propast poretka u kojem je gramzljivost pojedinaca uništila društvenost.

 

Na isti bi se način Kerumovo svaljivanje krivice za polomljene kosti svojih sugrađana na socijalnu državu i njene poreze zbog kojih nisu mogli kupiti čizme i lopate mogla iščitati kao prva deklarirana libertarijanska neo-kapitalistička politika nekog našeg gradonačelnika. Što je puno važnije od obične brige za vlastite interese. 

 

„Oštro rječkanje“  i „manje prepirke“ kako su to neki mediji nazvali, a manje-više svi prikazali kao hiroviti sukob  dvoje ministara, Radimira Čačića i Mirele Holy, najprije oko HE Ombla, a potom i oko osnivanja Agencije za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija, koju bi, prema mišljenju ministrice Holy trebala kontrolirati Vlada, a ne ministarstvo gospodarstva, mogao bi se pokazati kao ključan prijepor oko temeljne orijentacije ove Vlade: hoće li se prikloniti ekonomskoj politici privatno-javnog partnerstva na štetu javnog, i intenzivnih investicija na račun prirodnih resursa, ili će voditi ekološki održivu politiku i politiku zaštite javnog dobra i interesa.

 

Na putu do sukoba dviju oprečnih politika, a ne dvije osobe iz koalicijske vlade, dogodile su se neke stvari koje ukazuju da Mireli Holy neće biti lako voditi okolišnu politiku kakva je bila prezentirana u koalicijskom programu. 

 

Prostorno planiranje je u Planu 21 bilo pod Ministarstvom zaštite okoliša. Resor prostornog planiranja je međutim izdvojen iz Ministarstva okoliša i predan Ministarstvu graditeljstva na čijem je čelu Čačićev čovjek.

 

Zbog toga su na Markovom trgu prosvjedovale sve veće ekološke udruge – bezuspješno. Mirela Holy dopustila je bez pogovora transakciju koja predstavlja protu-prirodni blud. Vjerojatno nije imala izbora.

 

Prema nekim, još nepotvrđenim informacijama, ni financiranje ekoloških udruga nije više u nadležnosti Ministarstva okoliša, već građevinarstva, što vjerojatno znači njihovo temeljito pacificiranje, ako ne i ukidanje. 

 

HE Ombla u Rijeci dubrovačkoj uopće nije bila predviđena konačnom verzijom Plana 21. Relevantne studije hidrologije krša i bioraznolikosti tvrdile su da bi projekt mogao imati katastrofalne posljedice po okoliš, sumnja se u njegovu  isplativost, ekolozi tvrde da je ona alibi za dovođenje vode za golf-terene i bungalove na Srđu.

 

Na kraju se je HE Ombla, pod izlikom osiguranih investicija, ipak našla na jednoj od prvih sjednica Vlade. 

 

Iz svega navedenoga možemo izvesti samo jedan  pozitivan zaključak. To što je jedan par excellence  politički sukob izbio u javnost i postao transparentan – jako je dobra vijest. Politiku, naime, treba politizirati a ne personalizirati. 

 

U Splitu je, u međuvremenu, pokrenuta peticija za smjenu gradonačelnika Keruma. Voditelj  3. Dnevnika u srijedu navečer, obratio se inicijatorici peticije, znanstvenici Mariji Brajčić s pitanjem koje kao da je ispalo iz Kerumove radionice za puštanje PR magle: Radi li se tu o političkim obračunima s gradonačelnikom ? Dakako da se radi.

 

A o kakvom drugom nego političkom obračunu bi se tu trebalo raditi? Pa neće ljudi valjda skupljati potpise za to da se "bracu i seku“ pošalje na ubrzani tečaj uljuđene komunikacije i političke korektnosti.