Kako je moguće da Hrvatska stručna skupina za Bolonjski proces imenovana od tijela Republike Hrvatske 2011. svoju prvu javnu raspravu vodi o prijedlogu integracije preddiplomskih i diplomskih sveučilišnih studija, čija bi provedba dovela do potpunog odbacivanja Bolonjskog procesa od strane hrvatskih sveučilišta? Moguće je uslijed toga što Republika Hrvatska otkad je Bolonjski proces 2003. navodno prihvatila vodi politiku koja onemogućuje njegovu provedbu.

Neprimjereni povod za raspravu je prijedlog Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu da svoj preddiplomski sveučilišni studij, u trajanju od 4 godine i vrijednosti 240 ECTS (koji bi, da je bio ustrojen doista bolonjski, trajao tri godine i vrijedio 180 ECTS), spoji s istovrsnim diplomskim studijem u trajanju od 1 godine i vrijednosti 60 ECTS (koji bi, da je bio ustrojen doista bolonjski, trajao dvije godine i vrijedio 120 ECTS) u integrirani studij u trajanju od 5 godina i vrijednosti 300 ECTS.

Gospodarske su posljedice integracije sljedeće: student slabijeg imovnog stanja ima još manje izglede da se upusti i završi sveučilišni studij nego do sada; student koji u integriranom studiju nije stekao svih 300 ECTS ne dobiva nikakvu diplomu pa mu se tako još više otežava zapošljavanje (što dodatno pogoduje imućnima i moćnima, koji mogu živjeti od rente, a ne rada). Znanstveno-obrazovne posljedice integracije su sljedeće: otežava se horizontalna pokretljivost studenata (npr. iz preddiplomskog studija politologije u diplomski studij ekonomije ili prava); prijelaz studenata iz stručnih studija u sveučilišne praktično se onemogućava; vertikalna se pokretljivost studenata smanjuje jer se smanjuje selektivnost pa diplomski studij postaje nalik preddiplomskom, a poslijediplomski diplomskome; otežava se procjena vrijednosti i racionalno financijsko podupiranje (kako javno tako i privatno) studija i učilišta. Upravo zbog navedenih razloga prihvaćanje prijedloga integracije vodi potpunom odbacivanju Bolonjskog procesa.

Iako je nosiva zamisao Bolonjskog procesa da diplomant svakog stupnja visokog obrazovanja stječe kvalifikacije za zapošljavanje, vrijedan je i bakalaureat koji ne pruža takve kvalifikacije nego samo temeljnu sveučilišnu naobrazbu (npr. psihologije). Osoba s takvim bakalaureatom zapošljiva je kao nekada osoba s maturom, a uz to ima i dobre temelje za daljnji studij ili usavršavanje. Stoga nisu opravdani niti već uspostavljeni integrirani studiji prava, medicine i fizike. Temeljni sveučilišni studij prava mogao je ne samo ostati četverogodišnji, nego i biti skraćen u trogodišnji (Padjen, „Hrvatski pravni studiji“, Zbornik Pravnog fakulteta u Splitu, 2007, 44:3-4, 523-542). Upravo kao što se nakon šest godina studija medicine stječe doktorat medicine, iako taj naslov pruža veoma male mogućnosti zaposlenja, treba onima koji su završili trogodišnji studij medicine dodijeliti bakalaureat, npr. biomedicine, jer i on može nezavršenom liječniku pomoći u nalaženju posla. U najmanju ruku to isto vrijedi i za studij fizike.

Neopravdani pokušaj potpunog odbacivanja pozitivnih strana Bolonjskog procesa otežava prepoznavanje i otklanjanje njegovih negativnih strana. (vidi npr. „Akademska prava između humboltovskog sveučilišta i bolonjskog procesa: 12. Hrvatsko-njemački pravnički simpozij“, Split, 27.-28. travnja 2008.; uvodnik URL: www.drustveno-veleuciliste.net/index.php?option=com).

Sljedećim propustima Republika Hrvatska onemogućila je provedbu bolonjskog procesa:

(1) Vlada RH je u vrijeme donošenja Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju 2003. obznanila da ne može jamčiti da će biti u stanju podupirati petu godinu sveučilišnih studija.
(2) Tek je 2007. godine, tj. dvije godine nakon što su sveučilišta bila dužna preustrojiti svoje studije u skladu s bolonjskim procesom, donesen Zakon o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju (NN 107/07).
(3)Tim zakonom svi dotadašnji dodiplomski studiji, kako oni osmosemestralni tako i oni deveto i deseterosemestralni, izjednačeni s diplomskima.
(4) Upravnosudska kontrola zakonitosti podzakonskih općih akata uvodi se tek 1. Siječnja 2012. (Zakonom o upravnim sporovima NN 20/10).
(5) MZOŠ je 2010.-11. tri put pokušalo donijeti neprihvatljive zakone o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu.

Uslijed prva dva propusta, hrvatska su sveučilišta provodila pretvorbu svojih predbolonjskih studija u bolonjske pod doslovnim velom neznanja, koje ih je poticalo da dodiplomske studije, umjesto da ih u skladu s bolonjskim procesom ako je moguće skrate u trogodišnje, produže u diplomske petogodišnje i tako isprovociraju njihovo financiranje te njihovo zakonsko izjednačavanje. Treći propust legalizirao je povećanje troškova temeljnih sveučilišnih studija za 20% te dodatno smanjio mogućnost istraživačkih poslijediplomskih studija. Četvrti propust omogućio je nekim fakultetima da ne provedu mjere bolonjskog procesa, naročito zahtjev da student ima pravo upisa u višu godinu studija samo ako je stekao 55 od 60 ECTS prethodne godine pa je na taj način predugo predbolonjsko studiranje još više produženo; istodobno, mnoštvu predbolonjskih studenata omogućeno je da bez ispunjenja propisanih uvjeta prvo apsolviraju a potom diplomiraju. Peti propust služio je skretanju pozornosti javnosti s pravih problema, koji uključuju slabosti u provedbi bolonjskog procesa, na prividne.

Izrazito neprijateljskim mjerama prema pravnim fakultetima, Država ih je isprovocirala da bespotrebno produže temeljne studije prava na pet godina te time daju poticaj neopravdanom produžavanju studija fizike, a sada i ekonomije. Prva je bilo zakonsko priznavanje pravosudnog ispita kao doktorata prava, a druga uvođenje državne škole za obrazovanje sudaca. Treća mjera bio je privatni pokušaj uz potporu vlasti da se osnuje visoka stručna škola kao zamjena za sveučilišne pravne studije.

Da Državi nije stalo do bolonjskog procesa pokazuju već funkcija Hrvatske stručne skupine za bolonjski proces. Da je Državi stalo, objavila bi motivacijska pisma i planove rada članova Skupine a Skupina ne bi bila obezglavljena, kao što jest, nego bi je vodio državni tajnik ili predsjednik Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu ili njezin član koji ima neposredni pristup Ministru, kao što sam to bio predložio članovima Skupine pismima od 16.i 19.06.2011.(uz napomenu da nisam kandidat za voditelja).

Kao prilog međusobnom upoznavanju članova Hrvatske stručne skupine za bolonjski proces prilažem motivacijsko pismo i plan rada koji sam podnio na natječaj za imenovanje u Skupinu, predlažem drugim članovima da svaki dostavi svakome drugom članu svoj plan i svoje motivacijsko pismo, a gospodinu Hrvoju Pavletiću predlažem da sve pristigle osobne planove i motivacijska pisma umnoži i učini dostupnima sudionicima Okruglog stola zakazanog za 6. prosinca o.g. u Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu.