Već nekoliko godina Zoran Kurelić i ja u našim znanstvenim radovima upozoravamo na pogrešan smjer reforme visokog obrazovanja u Hrvatskoj te činjenicu da je umjesto provedbe Bolonjske deklaracije došlo do njene travestije.

Polazeći od konstatacije da je reforma visokog obrazovanja u Hrvatskoj propala (o tome vidi i tekst Inoslava Beškera u Slobodnoj Dalmaciji od 2. studenoga 2011. i ranije u Jutarnjem listu) te da će nakon izbora biti potrebno krenuti iz početka, na ovom mjestu, u deset točaka, iznosim prijedlog "Rodin-Kurelić" kao polazne osnove post-izborne reforme.

Navedenih deset točaka, u potpunosti provodi načela Bolonjske deklaracije, uklapa se u Europski kvalifikacijski okvir i miri liberalnu komponentu visokog obrazovanja sa socijalnom. Trajanje studija do prve pune kvalifikacije skraćuje se na četiri godine, što uvažava i hrvatsku predbolonjsku tradiciju visokog obrazovanja koja je bila bliže Bolonjskoj deklaraciji od onoga što imamo danas.

Drugo, omogućuje se visokoškolskim institucijama da dio svojih usluga nude na tržištu, osobito na magistarskoj razini, što stvara preduvjete za  besplatno "at point of delivery" obrazovanje na razini bakalaureata, tj. prve četiri godine studija. Istovremeno se otvara prostor privatnoj inicijativi u visokom obrazovanju i otvara pristup tržištu za europske visokoškolske institucije.

Pristup ponudi visokog obrazovanja otvara se i domaćim institucijama poput znanstvenih instituta, čime se otvaraju nova radna mjesta. Konačno, primjenom modela "ishoda učenja" nestaje potreba za formaliziranjem različitog postupanja prema tzv. sveučilišnim i tzv. stručnim studijima.

1. Povratak na četverogodišnje, javno financirano, visokoškolsko obrazovanje do pune profesionalne kvalifikacije (bachelor). Zakonski urediti da preddiplomski studij vodi stjecanju pune visokoškolske kvalifikacije uz puno uvažavanje socijalne dimenzije i stvaranje jednakih mogućnosti za pristup visokom obrazovanju;

2. Cjelovita integracija u europski prostor visokog obrazovanja uspostavom jednogodišnjih master programa, kao dijela cjeloživotnog učenja, uz mogućnost njihovog povezivanja s doktorskim školama (graduate school model);

3. Vaučersko, za studente besplatno, financiranje četiri akademske godine studija  i kombinirano javno i tržišno financiranje mastera i doktorskih studija. Studenti mogu koristiti vaučere za preddiplomski studij na visokoškolskim institucijama u Hrvatskoj, bez obzira na vlasničku strukturu;

4. Državno i europsko stipendiranje trogodišnjih doktorskih istraživanja i priznavanje statusa redovnog studenta doktorskim studentima u punom radnom vremenu (full-time doktorati);

5. Priznavanje institucionalnih i programskih akreditacija inozemnih akreditacijskih agencija koje su članice ENQA, tj. ukidanje monopola AZVO;

6. Dopuštanje mogućnosti osnivanja i rada visokih učilišta koja nude samo poslijediplomske studije (graduate university) i mogućnost da znanstveni instituti organiziraju poslijediplomske studije;

7. Uklanjanje prepreka za rad inozemnih visokoškolskih institucija i inozemnih profesora u Hrvatskoj, uključujući i ukidanje izbora u zvanja od strane matičnih povjerenstava, ili ograničavanje njihove uloge na ex post kontrolu kvalitete;

8. Ukidanje zakonom propisanog razlikovanja sveučilišnih i stručnih studija i kvalifikacija i uvođenje sustava utemeljenog na ishodima učenja i profesionalnim kvalifikacijama;

9. Izrada i objavljivanje nezavisnih godišnjih izvješća o kvaliteti visokoškolskih institucija i objavljivanje njihovih rang lista;

10. Porezne olakšice za studiranje i ulaganje u znanost i visoko obrazovanje.