Ova godina bit će po mnogo čemu rekordna. U svijetu se bilježe rekordna smanjenja ekonomske aktivnosti, rekordni gubici banaka, rekordni pad narudžbi za kapitalne proizvode i za trajne proizvode za široku potrošnju te rekordno niske razine referentnih kamatnih stopa središnjih banaka razvijenih zemalja. Hrvatska je nedavno također zabilježila svoj vlastiti rekord: kamatna stopa za prekonoćne pozajmice na tržištu novca približila se 40 posto. 

Iza ove ekstremno visoke kamatne stope, zbog koje su i institucije bogate gotovinom koje inače ne posluju na tržištu novca počele davati prekonoćne pozajmice, krije se otvoreni rat između središnje banke i poslovnih banaka. Rat se vodi za devize, a objavljen je u siječnju kada su poslovne banke u vrijeme pregovora s Ministarstvom financija oko kredita od 750 milijuna eura njegovo odobravanje pokušale uvjetovati s promjenama u mjerama monetarne politike.

Kolateralna žrtva

Visoka razina kamatnih stopa na tržištu novca posljedica je pokušaja HNB-a da po svaku cijenu održi stabilnost tečaja. No da bi se taj cilj ostvario Hrvatskoj ove godine trebaju devize kojima će otplatiti 12 milijardi eura dospjelih inozemnih dugova i više od milijarde eura kamata. S obzirom na to da se ne može računati na strane izvore financiranja, eure se mora naći kod kuće i središnja banka je toga jako svjesna. Osim deviznih rezervi središnje banke, na koje se može računati samo u ograničenom iznosu jer njihova prečesta i preobilna upotreba može izazvati smanjenje kreditnog rejtinga, postoji i oko 7,6 milijardi eura likvidnih deviznih potraživanja poslovnih banaka. Središnja banka bi htjela da se ta devizna sredstva stave u funkciju obrane tečaja jer njihova upotreba neće uznemiriti agencije za rejting. Međutim, banke očito ne dijele to mišljenje, a razloga za to može biti više. One možda špekuliraju na buduća kretanja tečaja, možda žele držati veću likvidnu deviznu poziciju u slučaju povlačenja deviznih depozita ili jednostavno nemaju tolike devizne rezerve jer su im ta sredstva dijelom kolateralizirana. Kakav god razlog bio, HNB je pokazala da devizna sredstva nekooperativnih banaka može dobiti i na grublji način: isisavanjem kunske likvidnosti iz sustava, čime se poslovne banke prisiljava da prodaju svoje devize središnjoj banci. A kolateralna žrtva tog ratnog manevra je kamatna stopa na tržištu novca.

Visoke kamatne stope odgovaraju svima koji imaju novca. Bankama kamatna stopa viša od 30 % na neki način odgovara jer pomoću nje šalju signale u javnost. Može im poslužiti kao metoda otpora mjerama HNB-a jer što su kamate više, to će svima biti jasnije da s mjerama monetarne politike nešto nije u redu.

Mogućnost zaduživanja

U normalnim situacijama nijedna središnja banka ne bi dopustila ni takvu razinu kamatnih stopa na tržištu novca ni toliku volatilnost tržišta. Podsjetimo se da su u Hrvatskoj repo aukcije uvedene baš zato da bi se stabiliziralo tržište novca i stvorio kamatni koridor. No valja zapamtiti da je stabilnost kamatnih stopa na tržištu novca u Hrvatskoj i s njim povezano osposobljavanje kamatnog kanala monetarnog prijenosa uvijek bio sekundaran cilj kojemu se može posvetiti puna pažnja samo ako je tečaj stabilan. Ako tečaj nije stabilan, onda dnevne potrebe poslovnih banaka za likvidnošću postaju instrument ucjene pomoću kojega središnja banka upravlja kretanjem tečaja. HNB je prvu bitku dobila, ali kraj rata još nije na vidiku. Ako se država u skorije vrijeme ne uspije zadužiti na inozemnom tržištu, velika je vjerojatnost da će se ovakve situacije ponavljati. To znači da bi kamatne stope na tržištu novca mogle dosezati nove rekorde, što bi moglo izazvati i novi val povećanja kamatnih stopa na kredite. U prilog povećanju kamatnih stopa na kredite govori i rast rizičnosti Hrvatske kao zemlje, ali i moguće povećanje rizičnosti talijanskih i austrijskih banaka čiji bi se trošak posuđivanja novca zbog njihove izloženosti negativnim ekonomskim događajima u zemljama srednje i istočne Europe mogao povećati.

Osim rekordno visokih kamatnih stopa na tržištu novca ova godina ima potencijala da postane rekordno loša i u nekim drugim aspektima. U uvjetima kad treba otplatiti skoro 14 milijardi eura vanjskog duga, a deviza nema ni za lijek, očito je da je mnogo toga na kocki. To u konačnici znači da neće biti moguće imati i stabilni tečaj i stabilno novčano tržište. Guverner HNB-a Željko Rohatinski i nedavno je istaknuo kako je povećavanje kamata manje zlo od deprecijacije tečaja. Ultimativni cilj je stabilnost tečaja, a za cijenu se ne pita. Barem ne zasad.

Ožujak je u tom pogledu ipak svima donio olakšanje. Kamatne stope vratile su se ispod desetak posto, no to ne znači da tijekom godine neće biti novih napetosti i novih, visokih cijena za pozajmice na tržištu novca.