Posljednja tri poglavlja u pregovaračkom postupku ulaska Hrvatske u Europsku uniju otvorena su 1. srpnja 2010. godine. Pored poglavlja 23. Pravosuđe i temeljna prava, poglavlja 31. Vanjska sigurnosna i obrambena politika, otvoreno je i poglavlje 8. Tržišno natjecanje.
Politika tržišnog natjecanja uključuje tržišno natjecanje u užem smislu te državne potpore. U užem smislu tržišno natjecanje obuhvaća tri osnovna područja koja su uređena zakonom:
1. sklapanje zabranjenih sporazuma,
2. zlouporabu vladajućeg položaja,
3. zabranjene koncentracije.
Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja primjenjuje se na sve oblike sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja od strane poduzetnika na teritoriju Hrvatske ili izvan njenog teritorija ako imaju učinak na hrvatskom teritoriju. Podredno se, u postupcima pred Agencijom za zaštitu tržišnog natjecanja, primjenjuje i Zakon o općem upravnom postupku i Prekršajni zakon.
Zabranjeni su sporazumi koji:
1. izravno ili neizravno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene, odnosno druge trgovinske uvjete,
2. ograničavaju ili nadziru proizvodnju, tržište, tehnološki razvoj ili ulaganja
3. dijele tržišta ili izvore nabave
4. primjenjuju nejednake uvjete na istovrsne poslove s različitim poduzetnicima, čime ih se dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurenciju
5. uvjetuju sklapanje ugovora prihvaćanjem od drugih ugovornih strana dodatnih obveza, koje po svojoj prirodi ili običajima u trgovini nisu u vezi s predmetom tih ugovora.
Također tim je Zakonom zabranjena i svaka zlouporaba vladajućeg položaja jednog ili više poduzetnika na mjerodavnom tržištu, a osobito:
1. izravno ili neizravno nametanje nepravednih kupovnih ili prodajnih cijena, odnosno drugih nepravednih trgovinskih uvjeta
2. ograničavanje proizvodnje, tržišta ili tehnološkog razvitka na štetu potrošača
3. primjena nejednakih uvjeta na istovrsne poslove s drugim poduzetnicima, čime ih se dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurenciju
4. uvjetovanje sklapanja ugovora pristankom drugih ugovornih strana na dodatne obveze, koje po svojoj prirodi ili običajima u trgovini nisu u izravnoj vezi s predmetom tih ugovora.
Konačno, Zakon zabranjuje koncentraciju poduzetnika koja može značajno narušiti tržišno natjecanje, osobito ako je takvo narušavanje tržišnog natjecanja posljedica jačanja postojećeg ili stvaranja novog vladajućeg položaja sudionika koncentracije.
Regulator tržišnog natjecanja u Republici Hrvatskoj je nezavisna i samostalna Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN), koja i provodi postupke protiv poduzetnika koji su prekršili Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja. Iako je osnovana 1995., iste godine kada je donesen prvi Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, Agencija je prvo rješenje donijela sredinom 1997. godine.
Do stupanja na snagu novog Zakon o zašiti tržišnog natjecanja (ZZTN), Agencija je bila ovlaštena za provođenje postupaka protiv kršitelja Zakona te donošenju odgovarajućeg rješenja u postupku. No, AZTN nije bila ovlaštena za kažnjavanja poduzetnika koji su sklapali zabranjene sporazume, zloupotrebljavali svoj vladajući položaj ili su kršili odredbe o koncentraciji podnoseći Agenciji nepotpune prijave o namjeri koncentracije ili ih uopće nisu podnosili, iako su to po Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja bili dužni činiti.
U 2007. Agencija je u 5 postupaka ocjenjivala sporazume, u 14 postupaka zlouporabu vladajućeg položaja te u 28 postupaka koncentraciju. U 2008. doneseno je 11 odluka u postupcima ocjene sporazuma, 24 u postupcima ocjene zlouporabe vladajućeg položaja, te 32 u postupcima ocjene koncentracija. Iako godišnje izvješće o svom radu za 2009. godinu AZTN podnijeti Saboru na jesen, iz njenih objavljenih odluka vidi se da je donijela 7 rješenja o ocjeni sporazuma, jedno rješenje o zlouporabi vladajućeg položaja te 14 rješenja o ocjeni koncentracije.
Do danas, u 2010. godini AZTN je donijela dva rješenja o ocjeni sporazuma i 4 rješenja o ocjeni koncentracije, no niti u jedno u postupku zlouporabe vladajućeg položaja. Vidljivo je da Agencija najčešće razmatra koncentraciju, što je ponajviše posljedica zakonske obveze prijave svake promjene vlasničke strukture nakladnika temeljem Zakona o medijima i Zakona o elektroničkim medijima.
Od 2005. godine Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja mijenjan je nekoliko puta i postupno je usklađivan s europskim smjernicama. Novi ZZTN, s predmetom uređenja pravila i sustava mjera za zaštitu tržišnog natjecanja, ovlasti i zadaće, te ustrojstvo tijela za zaštitu tržišnog natjecanja i postupanja u vezi s provedbom istog, stupa na snagu 1. listopada 2010. godine.
Donošenjem novog ZZTN-a (Narodne novine, broj 79, od 8. srpnja 2009.), koji prati zahtjeve pravne stečevine Europske unije u području zaštite tržišnog natjecanja, točnije njegovim stupanjem na snagu 1. listopada 2010., Europa ulazi u Hrvatsku.
Novim Zakonom mijenjaju se odnosi između poduzetnika u tržišnom natjecanju bez obzira jesu li u horizontalnom/konkurentskom ili u vertikalnom odnosu. Najznačajnije novine spomenutog zakona su uvođenje instituta kažnjavanja poduzetnika za postupanja protivna ZZTN-u i novog instituta oslobođenja, odnosno umanjenje upravno-kaznene mjere, koje ćemo prikazati kroz primjer.
Članak 61. ZZTN-a propisuje da će se upravno-kaznenom mjerom u iznosu do najviše 10% vrijednosti ukupnoga prihoda koji je poduzetnik ostvario u posljednjoj godini za koju postoje zaključena godišnja financijska izvješća, kazniti poduzetnik koji:
1. sklopi zabranjeni sporazum ili na koji drugi način sudjeluje u sporazumu kojim je narušeno tržišno natjecanje,
2. zlouporabi vladajući položaj, sudjeluje u provedbi zabranjene koncentracije poduzetnika,
3. ne postupi po rješenju Agencije kojim se određuju mjere za uspostavu tržišnog natjecanja ili određuju privremene mjere.
Zakonski je propisana maksimalna visina upravno-kaznene mjere, što ostavlja prostor AZTN-u da u svakom pojedinom slučaju odredi, a s obzirom na okolnosti slučaja i dokazano činjenično stanje, točan postotni iznos upravno-kaznene mjere, pritom uzimajući u obzir zakonski navedene otegotne i olakotne okolnosti svakog pojedinog slučaja.
Za ponovnu povredu - do 100% veće kazne
Kriterij za odmjeravanje visine kazni poduzetnicima koji postupaju protivno pravu tržišnog natjecanja, utemeljen je na Smjernicama Europske komisije o načinu utvrđivanja novčanih kazni koje se izriču sukladno članku 23. stavku 2. točki (a) Uredbe br. 1/2003.
Prvenstveno se izračunava osnovni iznos - postotak od prihoda od prodaje (engl. value of sales) povezanih s povredom tržišnog natjecanja, pomnožen s brojem godina trajanja povrede. Taj postotak od prihoda od prodaje utvrđuje se prema težini povrede, uzimajući u obzir primjerice prirodu povrede, zajednički tržišni udjel svih sudionika, zemljopisni opseg i sl., te ne smije prelaziti 30% visine cjelokupne kazne. Nadalje, osnovni iznos izračunat na prethodno naveden način, može se povećati ili smanjiti, ovisno o otegotnim odnosno olakotnim okolnostima svakog pojedinog slučaja.
Ukoliko se radi o kartelnom sporazumu, Europska komisija pripisuje na osnovni iznos 15-25% vrijednosti godišnjih prihoda od prodaje, bez obzira na trajanje povrede. Cilj je, pored sankcioniranja povrede, odvraćanje poduzetnika od budućeg sudjelovanja u kartelnim sporazumima. Poduzetnici koji opetovano sudjeluju u sličnim povredama bit će dodatno kažnjeni. Izrečena kazna može im se povećati za 100% za svaku ponovnu povredu. Maksimalna kazna ostaje do visine 10% od ukupnog prihoda (engl. total turnover) poslovne godine koja je prethodila povredi.
Što će spomenute novine zaista i značiti za poduzetnike koji postupaju protivno odredbama o zaštiti tržišnog natjecanja možemo si predočiti sljedećim hipotetskim primjerom. Poduzetnik s godišnjim ukupnim prihodom od primjerice 2 milijarde kuna, a koji je zlorabio svoj vladajući položaj, nakon provedenog postupka pred AZTN-om u trajanju najduljem od 4 mjeseca nakon zaključenja glavne rasprave, te drugostupanjskom zaštitom u trajanju od oko godine dana, kažnjen je zbog opetovanog kršenja ZZTN-a s maksimalnom kaznom od 10% tog istog ukupnog godišnjeg prihoda, što bi iznosilo 200 milijuna kuna.
Isti poduzetnik tužen je od strane konkurenata i potrošača, te mora naknaditi višemilijunsku štetu nastalu tijekom trajanja povrede. Poduzetnik je, dakle, kažnjen značajnim iznosom, prevenira se njegovo opetovano takovo ponašanje, ostalim poduzetnicima se šalje jasna poruka da će platiti ako krše zakon, a konkurenti i potrošači su namireni iz iznosa dodijeljene im naknade štete.
Prema dosadašnjoj praksi postupak utvrđivanja zlouporabe vladajućeg položaja za istog tog poduzetnika trajao je 10 godina, po završetku postupka platio bi samo sudske troškove koji iznose oko 130.000 kuna, a tijekom trajanja postupka upravo tom zlouporabom bi sebi, istiskujući protupravnim djelovanjem konkurente s tržišta, osigurao poveću financijsku korist koja bi se mogla utvrditi samo sofisticiranim ekonometrijskim analizama.
Državni proračun nije dobivao svoj dio kolača koji mu sukladno novom zakonu pripada nakon kažnjavanja, ostali poduzetnici na tržištu nisu bili obeshrabreni u protupravnom postupanju, a potrošačima je oduzeto jedno od njihovih osnovnih prava - pravo na izbor.
U Europskoj uniji rezultat primjene instituta kažnjavanja pokazuje njegovu snagu i ozbiljnost. Europska komisija od 2006.-2010. godine za kartelno djelovanje poduzetnika izrekla je kazne u iznosu od vrtoglavih 9.409.484.300 eura. Najveće kartelne kazne koje je Europska komisija izrekla 2008. i 2009. godine pojedinim poduzetnicima iznosile su: 898.000.000 eura (Saint Gobain), 553.000.000 eura (E.ON, GDF Suez) te 479.669.850 eura (ThyssenKrupp).
Kako bi se hrvatski poduzetnici upoznali s metodologijom izračuna upravno-kaznene mjere te kako bi se ispunili zahtjevi pravne sigurnosti, Vlada Republike Hrvatske bi, na prijedlog AZTN-a, u zakonski određenom roku, do 1. siječnja 2011., trebala podzakonskim aktom detaljno urediti tu materiju.
Tržišni pokajnik oslobođen kazni
Također, novina koju nam donosi novi ZZTN, u potpunosti usklađena s pravnom stečevinom Europske unije, je i uvođenje instituta oslobođenja ili umanjenja upravno-kaznene mjere (engl. leniency).
Leniency, koju je Komisija uvela 2006. godine, predstavlja efikasan instrument u otkrivanju, destabilizaciji i zaustavljanju kartelnog djelovanja, pogotovo tajnih. Poduzetnik, sudionik kartela, koji prvi pruži informacije te dokaze o istima Europskoj komisiji, može biti u potpunosti oslobođen od plaćanja kazne, odnosno, ovisno o okolnostima pojedinog slučaja, kazna mu se može smanjiti.
Oslobođenje odnosno smanjenje kazne ovisi o trenutku pružanja informacije, te o kvaliteti i značaju pruženih informacija koje moraju predstavljati "značajnu dodanu vrijednost“ u odnosu na informacije i dokaze o pojedinom kartelu koje je Europska komisija do tada već prikupila. Pritom se „zviždač“, odnosno "pokajnik“ mora obvezati da ničime neće narušiti, odnosno onemogućiti postupak koji se vodi pred Europskom komisijom.
Smanjenje kazne dobivaju oni poduzetnici koji ne ispunjavanju uvjete za potpuno oslobođenje od plaćanja istih. Tada se prvom poduzetniku kazna smanjuje za 30-50%, drugom za 20-30%, a svima ostalima do 20%. Točno smanjenje će ovisiti o trenutku kada su dokazi podneseni i o tome predstavljaju li predočeni dokazi dodanu vrijednost u istražnom postupku koji provodi Europska komisija. Na snazi je i pravilo prema kojem poduzetniku koji je prisilo ostale na sudjelovanje u kartelu, ili je bio inicijator kartela, može biti odbijen zahtjev za potpunim oslobađanjem od kazne.
U Hrvatskoj će «pokajništvo» biti regulirano podzakonskim aktom, kojeg će također donijeti Vlada na prijedlog AZTN-a. Kako bi osigurali što skoriju primjenjivost instituta oslobođenja odnosno umanjenja upravno-kaznene mjere, u očekivanju smo donošenja i tog podzakonskog akta u roku od 3 mjeseca od stupanja na snagu ZZTN-a.
Također, novim se ZZTN-om proširuje krug adresata zakonskih normi koje reguliraju ponašanje na tržištu: uz poduzetnike, ubuduće će biti uključena državna tijela i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, udruge, sportske organizacije, ustanove kada djeluju na tržištu itd. Nadalje, ZZTN se primjenjuje i na poduzetnike kojima je na temelju posebnih propisa povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa.
Kako bi poduzetnici bili spremni na poslovanje u novom zakonskom okruženju, sukladno svjetskoj i europskoj praksi, nužno je podizanje svijesti svih sudionika na tržištu, a posebice Uprava poduzetnika, korporativnih pravnika te zaposlenika, o postojanju zakonski regulirane materije tržišnog natjecanja, njenog sadržaja, te nužnosti poslovanja u skladu s pravilima o zaštiti tržišnog natjecanja. Ti programi usklađenja odnosno sukladnosti poduzetničkog poslovanja s pravilima o tržišnom natjecanju uvelike sprečavaju nehotična kršenja istih, a samim poduzetnicima pružaju alat u sprečavanju kršenja ZZTN-a, te posljedično i oslobađanja od plaćanja visokih kazni za takva protupravna djelovanja.
Podizanje svijesti o pravilima tržišnog natjecanja, o ovlastima AZTN-a može se postići sustavnim, sektorsko specifičnim programima permanentne edukacije o tržišnom natjecanju kako menadžmenta tako i zaposlenika, članova strukovnih udruga, državnih službenika, predstavnika medija, te studenata na Ekonomskim i Pravnim fakultetima diljem Lijepe naše, ali i regije.