Stabilnost zdravstvenog sustava se od 2004. samo “prividno“ održava prebacivanjem pozamašnih obveza - duga Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - u buduća razdoblja. Kretanje prihoda i rashoda HZZO-a u razdoblju 1998.-2010. daje potpuniju sliku o stvarnom stanju financija javnog zdravstva.
Nominalni rashodi su dosegnuli maksimalnih 22,4 milijarde kuna 2009., uključujući dopunsko osiguranje, što je porast za 50 posto u odnosu na 2000.
*Usporedba stope rasta realnog BDP-a i realnih izdataka HZZO-a iz obveznog zdravstvenog osiguranja (stalne cijene iz 2000. godine)
Oštar pad ukupnih realnih izdataka HZZO-a u 2001. i 2002. posljedica je provođenja reforme zdravstva iz 2000. U 2001. u većini slučajeva nisu mijenjani bolnički limiti za 2001. (ostali su na razini srpanj-prosinac 2000.), ali su smanjene gotovo sve ostale stavke izdataka. Dodatne uštede u 2002. postignute su smanjenjem sredstava proračuna bolnicama. Pad izdataka u 2010. posljedica je krize i pada prihoda od doprinosa.
Hrvatska je za zdravstvo u 2009. godini izdvojila 7,8 posto BDP-a ili 1553 USD po stanovniku, podaci su WHO regionalnog ureda za Europu (2011.). Po tome je Hrvatska na sredini ljestvice novih članica EU - Slovačka za zdravstvo izdvaja 1859 dolara po stanovniku, Češka 1829, Slovenija 2451, dok Mađarska izdvaja 1495, Poljska 1265, a Bugarska tek 910 USD.
Hrvatska bi nakon pristupanja EU 2013. mogla postati zemlja s najvećim udjelom javnog financiranja zdravstva. Međutim, makroekonomski pritisci na javne financije mogli bi se odraziti i na smanjenje budžeta za zdravstvo. Jedan od mogućih načina uštede je prevaljivanje dijela troškova na korisnike zdravstvenih usluga, povećanjem privatnih izdvajanja i privatnog osiguranja.
Takav potez ne dolazi bez problema jer treba odrediti koliko se plaćanja “iz džepa“ mogu povećati, a da se održi cilj jednakosti pristupa zdravstvenoj skrbi.
Po uzoru na najbogatije
Javni izdaci za zdravstvo u članicama EU iznosili su 2009. godine u prosjeku 75 posto ukupnih izdataka za zdravstvo. U 2008. privatni izdaci povezani sa zdravstvom činili su preko 40 posto ukupnih izdataka za zdravstvo u Bugarskoj, a “tek“ oko 15 posto u Hrvatskoj i Češkoj.
Izdaci javnog sektora za zdravstvo u EU iste te godine činili su oko 15 posto ukupne državne potrošnje, a u Hrvatskoj je taj iznos bio 17,6 posto. To je više negoli recimo u Austriji, koja za zdravstvo izdvaja 15,9 posto ukupne državne potrošnje, ili u Sloveniji (13,2%) i Mađarskoj (10,8%).
I prema udjelu javnih izdataka za zdravstvo u ukupnoj državnoj potrošnji Hrvatska je, dakle, pri samom vrhu u Europi. Veće udjele imale su samo najbogatije europske zemlje: Švicarska 19,8, Norveška 18, Irska 17,8 posto.
Glavninu privatnih izdataka za zdravstvena dobra i usluge u Hrvatskoj čine izdaci kućanstava kroz tzv. “plaćanja iz džepa“. Njihov udio u ukupnim izdacima za zdravstvo iznosio je 14,1, odnosno 93 posto ukupnih privatnih izdataka u 2008., a tek 7 posto odnosi se na privatne osiguravatelje. Primjerice, u Sloveniji je iste godine udio izdataka kućanstava u ukupnim privatnim izdacima za zdravstvo iznosio oko 49 posto.
Prema podacima hrvatske Ankete o potrošnji kućanstava, prosječni izdaci po kućanstvu u 2010. za zdravstvene proizvode i usluge iznosili su oko 2300 kuna. Siromašniji teže do zdravstvene zaštite
Dopunsko osiguranje stvorilo je u Hrvatskoj niz problema: sustav financiranja postao je regresivniji, nižim dohodovnim skupinama otežan je pristup zdravstvenoj zaštiti, došlo je do poremećaja jednakosti u korištenju zdravstvenih usluga.
Kako je došlo do toga? Do 2004. samo je HZZO mogao sklapati police dopunskog osiguranja, no 2009. dolazi do izmjena Zakona o DZO-u po kojemu za osobe oslobođene sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite, policu dopunskog zdravstvenog osiguranja plaća proračun.
Rezultat je vrlo mali postotak stanovništva koji ima dopunsko osiguranje, do 2009. godine tek oko 16 posto ukupnog stanovništva. Također riječ se o nepovoljnoj strukturi osiguranika - umirovljenici koji čine oko 25 posto stanovništva ugovorili su preko 50 posto polica dopunskog ZO!