Trenutačno su izgledna dva scenarija vezana uz velika hrvatska brodogradilišta u postupku restrukturiranja, a to su poslovanje uz značajno smanjenje proizvodnih kapaciteta i zatvaranje uz prenamjenu kapaciteta.

Opcija zatvaranja i/ili prenamjene kapaciteta (uz velike izlazne barijere), bez adekvatne zamjene, uzrokovala bi gubitak pokretačke industrije presudne za gospodarstvo i narušenu socijalnu dinamiku u minimalno tri hrvatske regije, gubitak dijela izvoza i niz drugih negativnih učinaka.

Gašenjem velikih brodogradilišta ugasio bi se i velik broj hrvatskih proizvođačkih, uslužnih i trgovačkih djelatnosti, a moguće je prelijevanje negativnih efekata na hrvatski znanstveni i istraživački potencijal.

Zato razmatranje zatvaranja brodogradilišta zahtijeva jasnu strategiju razvoja države i dotičnih regija, te definirane opravdane razloge gašenja djelatnosti, kao i izvore sredstava potrebne za prenamjenu industrije.

Opcija zadržavanja neprofitabilnih brodogradilišta (uz smanjenje proizvodnih kapaciteta) uz nepromijenjene uvjete u brodogradilištima i u industriji nije ekonomski opravdana.

Nizak udio domaće komponente u proizvodu, jednostavniji proizvodni asortiman s visokim udjelom skupih sirovina i materijala nedostupnih na domaćem tržištu (npr. čelik, ali i sofisticirana oprema) i visokim udjelom rada s nižim stupnjem stručnosti te loš imidž industrije zbog kojega se usprkos visokoj stopi nezaposlenosti u zemlji radna snaga uvozi (strukturalna nezaposlenost) rezultiraju situacijom u kojoj se novcem iz proračuna subvencionira inozemna proizvodnja.

Opcija 3: promjena proizvodnog asortimana

Održiva opcija poslovanja uz značajno smanjenje proizvodnih kapaciteta zahtijeva strateško repozicioniranje hrvatske brodogradnje na “gornji dio tržišta“, na složene, specijalizirane brodove i na male serije ili čak pojedinačna plovila.

Takvo usmjerenje na proizvodnju suvremenijih, tehnički najnaprednijih brodova zahtijeva sustavnu podršku industriji, znatna ulaganja i vrhunski inženjerski rad.

Ova bi strategija očuvala hrvatsku brodogradnju, ali bi, radi promjene proizvodnog asortimana, zahtijevala ulaganja u prekvalifikacije i dodatna obrazovanja radnika, kao i nove sustave školovanja potrebnih struka u srednjim školama i na fakultetima.

Izlazak na nove tržišne segmente bio bi izazov za velika hrvatska brodogradilišta, ali i za cjelokupnu industriju regija u kojima su ona smještena. Naime, u visokosloženim brodovima vrijednost podugovaranja je veća zbog posebne brodske opreme koja se u takve brodove ugrađuje.

To je prilika za razvoj ciljanog poduzetništva, strateških partnerstava i raznih mrežnih oblika, pa sve do klastera velike brodogradnje ako smjer promjena bude kvalitetno vođen.

Opcija 4:  ulazak u europski konzorcij

Također, jedna je od opcija za hrvatska brodogradilišta uspješnu budućnost ostvariti kao dio konzorcija europskih brodogradilišta.

Budući da je zbog zaposlenosti, izvoznog usmjerenja i multiplikativnih učinaka brodograđevna industrija od posebnog interesa za nacionalno gospodarstvo, potrebno ju je osposobiti za konkurentan nastup na svjetskom tržištu.

S obzirom na to da u Europi i svijetu postoje profitabilna brodogradilišta koja proizvode brodove u segmentu “velike brodogradnje“ te da su neka od njih u državnom, a neka u privatnom vlasništvu, nameće se zaključak da brodogradilišta i brodograđevne grupe, bez obzira na vlasništvo, mogu poslovati uspješno.

Jednako tako, u slučaju zatvaranja brodogradilišta u uvjetima visoke nezaposlenosti i nedovoljnog rasta BDP-a dogodit će se socijalni i politički problem bez obzira na privatizaciju jer je u konačnici država uvijek odgovorna osigurati uvjete za život svojim građanima.

S obzirom na to da EU traži rješavanje problema u nacionalnoj ekonomiji prije pristupanja integraciji (a ne doslovno zatvaranje ili privatizaciju brodogradilišta), brodogradnja postaje i politički problem.

Ali kako se vlasnik odlučio na restrukturiranje kroz privatizaciju i po toj su osnovi brodogradilištima dodijeljene državne potpore, privatizacija postaje nužna.

Prema vrijednosti proizvedenih brodova 2010. godine, velika hrvatska brodogradilišta sudjeluju u europskoj brodogradnji s udjelom oko 3,5 posto

Cjeloviti članak možete pročitati u Banci za prosinac