Zašto smo se upustili u istraživanje dijagnostike rasta Hrvatske i zašto su HUP i Banka odlučili financirati i logistički podržati projekt?

Nitko ne može osporiti da Hrvatska mora rasti, srednje je razvijena zemlja i mora vratiti dug. Znači mora uložiti napore da postigne povećanje godišnje stope rasta, štoviše mora generirati ubrzanje. To nije potrebno dokazivati, ali ne znači jako puno.

Vjerojatno će se skoro svi složiti s tim da država može znatno pomoći (suprotno dosta raširenom mišljenju u Hrvatskoj zapravo ima malo takozvanih “ekonomskih neoliberala“). Ni to ne znači jako puno.

Od ove točke dalje nastaju razlike, i to ne samo zbog prenapuhanih ega sudionika (svaki ekonomist vrijedan svoje titule mora imati svoj “plan za spas“) nego zato što je izbor najprikladnije politike rasta teorijski neodređen.

Zato, za početak, treba raščistiti neke stvari.

Od sredine pedesetih ekonomisti imaju mjeru uspješnog rasta, “benchmark“ je takozvani moderni ekonomski rast. Značenje je odredio 1956. Simon Kuznets koji je Moderni ekonomski rast (MER) definirao kao postizanje postojanih visokih stopa rasta koje vode gospodarskom restrukturiranju u prihvatljivom okruženju.

Svaki dio definicije je važan. Moderni ekonomski rast nije kratkoročno ubrzanje (uzrokovano, recimo, zaduživanjem ili neprirodnim odricanjem), podrazumijeva restrukturiranje (što znači da nema prepreka prilagođavanju promjenama pa tako nestaju kvazirente) i okruženje mora biti prihvatljivo (pretjerana regulacija i diktatura, koje guše slobode i demokraciju, nisu pogodne čak i ako je ova druga ispočetka prosvijećena). Dakle, jasno je što se hoće, s čime treba uspoređivati stanje i u odnosu na što treba odrediti proaktivne politike rasta.

Zatim, treba raščistiti s nekim lažnim nadama i prepoznati neka zajednička iskustva i posebnosti koje predstavljaju zajednički početak.

1. Zemljama nije unaprijed suđeno da uspiju. U povijesti ima jednaki broj “neuspjeha“ i “uspjeha“, a najviše je stagnacija.

2. Većina zemalja proživjela je ubrzanja i usporavanja. Oni nisu nužno doveli ni do “neuspjeha“ ni do “uspjeha“; nije svako ubrzanje nužno dovelo do modernog ekonomskog rasta.

3. Nitko nikad nije unaprijed predvidio “uspjeh“ (“neuspjeh“ jest), svi uspjesi imaju neke zajedničke osobine, ali dominiraju posebnosti.

4. Političari i njihovi ekonomisti (koji im “šapću u uho“) nisu nikad ni predvidjeli, ali ni ekonomskom politikom generirali moderni ekonomski rast.

5. Najveći uspjeh političara je da su stvorili uvjete u kojima se ubrzanje koje nisu stvorili pretvori u moderni ekonomski rast ili da nisu zatrli nastanak modernog ekonomskog rasta jednom kad se pojavi.

6. Hrvatska nikad u svojoj povijesti nije doživjela moderni ekonomski rast. Imala je nekoliko ubrzanja (najveće krajem pedesetih) koji nisu prerasli u postojani rast.

7. Svaki uspjeh je uvijek dosad bio singularan i odražavao je posebne uvjete nekog narodnog gospodarstva, što znači da nema općeg recepta primjenjivog na sve.

8. Svi neuspjesi ili stagnacije imaju prepoznatljive i zajedničke osobine. Recept neuspjeha se zna, recept uspjeha je manje određen.

9. Dosad je nastanak modernog ekonomskog rasta uvijek bio točka diskontinuiteta, često tek kasnije prepoznata, koja se redovito mogla povezati s nekim spletom događaja.

Povoljne okolnosti

Sve to je posebno važno za Hrvatsku tu i sada. Ne zbog sadašnje stagnacije nego zbog lako mogućeg poleta i ubrzanja. Treba prepoznati da će se Hrvatska krajem ove godine i početkom 2012. suočiti s istovremenim pojavom nekoliko posebno povoljnih uvjeta za ubrzanje rasta, a time je moguć nastanak modernog ekonomskog rasta.

Te povoljnosti bit će singulariteti i odnose se na:

1.    krajem godine su izbori i kampanja može postaviti na dnevni red važna pitanja modernog ekonomskog rasta

2.    nakon izbora doći će nova vlada koja označava priliku za novi početak i nove ideje

3.    odgođene odluke poduzetnika (zbog izbora, neizvjesnosti i nesposobnosti vlade) počet će se provoditi i nastat će poduzetnička dinamičnost

4.    potpisat će se ugovor s EU koji smanjuje neizvjesnost i otvara nove prilike

5.    konačno će hrvatska “U“ recesija morati proći

6.    svijet će izaći iz svoje “W“ recesije pa će se dva poleta poklopiti

7.    na raspolaganju su neiskorišteni, ali raspoloživi resursi koji u kratkom roku mogu stvoriti 10% veći BDP

To nije prvi put da je Hrvatska suočena s takvim poklapanjem povoljnih uvjeta. Dapače ima rijetku viđenu sreću da je ovo treća takva prilika u zadnjih 20 godina.

U Banci koja izlazi 3. listopada pročitajte cijelu kolumnu prof. Bićanića kao i  preliminarne zaključke istraživanja Dijagnostika prepreka rasta