Prema podacima DZS-a, godišnja stopa inflacije u prosincu je iznosila 2,1% čime je prosječna
godišnja stopa inflacije u protekloj godini dosegnula 2,3% (projekcija analitičara Privredne banke Zagreb kretala se na razini od 2,2%).
Najveći doprinos rastu došao je od povećanja cijena hrane koje su s godišnjim rastom od 3,6% doprinijele ukupnom rastu cijena u visini od 1 postotnog boda, a što je ponajprije posljedica viših cijena kruha i žitarica (doprinos od 0,3 p.b.) te mlijeka, sira i jaja (0,2 p.b.), stoji u tjednoj analizi PBZ-a. Nakon hrane slijedi povećanje cijene goriva (+13,3% u prosjeku na godišnjoj razini) koje je doprinijelo ukupnom rastu cijena s 0,7 p.b.
Opisani trendovi potrošačkih cijena u skladu su s prošlogodišnjom dinamikom kretanja domaćih proizvođačkih cijena industrije i globalnih cijena hrane i energenata. Tako je prosječan rast ukupnih proizvođačkih cijena industrije na domaćem tržištu iznosio visokih 6,3% (2010.: 4,3%), pri čemu je u proizvodnji prehrambenih proizvoda dosegnuo 7,7%, a u proizvodnji koksa i rafiniranih naftnih proizvoda čak 25,7%.
S druge strane, iako je na globalnim tržištimazamjetan pad cijena proizvoda i sirovina od travnja nadalje, prema indeksu cijena HWWI-a u 2011. godini cijene hrane su u prosjeku bile više za 29% u usporedbi s 2010., pri čemu cijene žitarica za 42%, uljarica za 23%, a pića i šećera za 26%. Istovremeno cijena sirove nafte je bila viša za 32%, a industrijskih sirovina za 14%.
Smirivanje cijena hrane bilježimo tek u zadnjem kvartalu protekle godine pa je indeks hrane HWWI-a krajem 2011. bio niži za 20-ak posto nego na svom vrhuncu iz veljače prošle godine, no cijene hrane su u prosjeku u protekloj godini značajno nadmašile razinu iz pretkriznog razdoblja, odnosno polovice 2008.
Tako je FAO Food Price Index (FFPI) u 2011. zabilježio najvišu razinu kako u nominalnim tako i u realnim terminima od samih početaka mjerenja meñunarodnih cijena hrane od 1990. godine, a što se objašnjava neusklañenošću ponude suočene sa snažnom potražnjom brzorastućih gospodarstava.
U domaćem okruženju i nadalje dominantan faktor ostaje krhkost potražnje, dodatno potencirana
ovogodišnjim anticipiranim fiskalnim stezanjem i rastom nezaposlenosti.
Radna projekcija prosječne stope inflacije analitičara PBZ-a se stoga u ovoj godini kreće na razini prošlogodišnjih 2,3%, a glavni rizici za centralnu projekciju prema gore dolaze od administrativno reguliranih cijena, dok rizici nadolje dolaze od realnog pada BDP-a većeg od trenutno očekivanih 1%. Pri tome, napominju, nije uzeta u obzir prošlotjedna najava povećanja stope PDV-a za 2 postotna poena uz uvođenje diferencijalnih stopa, s obzirom da je učinak iste zasad teško procijeniti dok ne budu poznati detalji odluke.