Predrag Bejaković

The Gender Dimensions of Social Security Reform in Hungary, Poland, and the Czech Republic, Urednici Elain Fultz, Markus Ruck i Silke Steinhilber, International Labour Office, Central European Team, Budapest, 2003. godine, 325 stranica.

Knjiga The Gender Dimensions of Social Security Reform in Hungary, Poland, and the Czech Republic (Utjecaj na spolove reformi sustava socijalne sigurnosti u Mađarskoj, Poljskoj i Češkoj Republici) jedna je od rijetkih koja tematizira utjecaj koje su na položaj spolova, poglavito žena, imale korjenite političke i ekonomske reforme koje su provele bivše socijalističke zemlje.
   
Sve su tri zemlje početkom 1990-ih imale su u mirovinskim sustavima značajnu preraspodjelu, od osoba s visokim dohocima prema onima s niskim. Mirovinski su se sustavi temeljili na definiranim naknadama koje su se obračunavale uzimajući u obzir dohodak radnika u zadnjih nekoliko godina zaposlenja. Postojali su najmanji i najveći iznosi mirovina što je pojačalo navedenu preraspodjelu.

Žene kažnjene dvostruko

Mađarske i Poljske reforme uvjetovat će da će osobe koje su slabije zarađivale tijekom radnog vijeka ostvarivati i slabije mirovine. Kako žene znatno manje zarađuju od muškaraca, njihov će se razmjerni položaj pogoršati zbog znatno slabije preraspodjele, primjećuje dr. sc. Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije u prikazu knjige.

To se možda najbolje vidi na primjeru Poljske u kojem su simulacije pokazale da je prosječna starosna mirovina žene u dobi od 60 godina oko 82% od mirovine podjednako starog muškarca. Po okončanju mirovinske reforme i punom ostvarivanju privatne mirovinske štednje njezina će mirovina biti svega 74% od prosječne mirovine muškarca.

Na taj način su žene kažnjene ne samo što zarađuju manje, nego što i većinom imaju kraći radni vijek.

U sve tri promatrane zemlje u socijalističko doba žene su ostvarivale pravo na ranije umirovljenje, pogotovo je njihov položaj bio dobar u Čehoslovačkoj gdje su ovisno o broju djece dobivale tri do sedam godina mirovinskog staža. U Mađarskoj i Poljskoj žene su mogle ići pet godina ranije u mirovinu u odnesu na muškarca (u Mađarskoj je dob za umirovljenje iznosila 55 za žene i 60 za muškarce, dok je u Poljskoj to bilo 60 i 65).

U uvjetima sadašnjih financijskih teškoća mirovinskih sustava, niskih ili opadajućih stopa fertiliteta, te znatnog pogoršavanja odnosa između aktivnih osiguranika i umirovljenika, teško se može očekivati daljnje očuvanje povoljnijeg položaja, odnosno, ranijeg umirovljenja za žene.

Zbog snažnije povezanosti doprinosa i mirovine pogoršan je položaj umirovljenica jer žene zarađuju manje i rade kraće od muškaraca. To je time točnije što su u sve tri promatrane zemlje promijenjeni uvjeti vezani uz mirovinska prava za vrijeme trudnoće, porodiljskog dopusta i neaktivnosti zbog brige o djeci.

U novom miješanom mirovinskom sustavu u Mađarskoj i Poljskoj dio doprinosa uplaćuje se na osobni štedni račun. Po umirovljenju prikupljena sredstva na tom računu pretvorit će se u anuitet iz kojeg se isplaćuje dio mirovine sve do smrti osiguranika. Iznos dijela mirovine iz anuiteta ovisi o očekivanom razdoblju života umirovljenika. Kako to naravno nije moguće unaprijed znati, koriste se tablice prosječnog očekivanog trajanja života za svaku pojedinu skupinu osiguranika.
 
Različite metode procjene

U procjenama se upotrebljavaju dvije posve različite metode. Prema prvoj, umirovljenica ima isti iznos mirovine koji iznosi muškarac jednake dobi i jednakog iznosa ušteđevine. Tu se polazi od tog da je očekivano trajanje života jednako za oba spola.
Prema drugom pristupu žene imaju približno 20% manju mirovinu, stoga što imaju drugačije očekivano trajanje života od muškaraca, odnosno, žive duže.

Prema simulacijama koje su rađene za Poljsku u slučaju zajedničkog očekivanog trajanja života, prosječna umirovljenica primala bi mirovinu od oko 74% mirovine koju prima muškarac. Ako bi se prihvatile tablice očekivanog trajanja života prema spolu, tada bi njezina mirovina pala sa 74% na 59%.

Što znači jednaki tretman u takvim uvjetima? Trebaju li žene i muškarci približno jednakih zarada imati jednaki kumulativ mirovina za cijelo trajanje umirovljenja? Ili trebaju li imati jednake mjesečne iznose mirovina? Sa stanovišta socijalne skrbi i općeg blagostanja čini se da bi bio povoljniji drugi pristup iz više razloga.

Prvo, zato što bi upotreba tablica očekivanog trajanja života prema spolu prikrila značajno preklapanje koje postoji kod smrtnosti muškaraca i žena. Priličan broj muškaraca žive duže od prosječnog očekivanog trajanja života žena, a i znatan broj žena umire prije tog doba. Ujedno, znatan broj muškaraca i žena žive gotovo jednak broj godina.

Upotreba tablica s obzirom na spol dovela bi do mnogih neopravdanih dobitnika i gubitnika, na primjer, muškaraca koji žive duže od prosjeka za žene, ali primaju više mirovine koje su temeljene na njihovom prosječnom kraćem životnom vijeku (dobitnici), te žena koje žive kraće od prosjeka za muškarce, ali primaju manje mirovine stoga što žene u prosjeku žive duže (gubitnice).

Najvažnija uloga svakog mirovinskog sustava je zaštita od siromaštva koja nastaje zbog starosti, radne nesposobnosti i nepoznatog trajanja života. Plaćanje manjih iznosa mirovina osobama koje duže žive narušili bi te ciljeve, te bi osiguranike tijekom primanja mirovine  znatno izložilo opasnosti od siromaštva.
 
A što s ostalima?

Žene nisu jedina skupina u društvu koja žive duže. Ako bi se prema njima odnosilo na taj način, trebaju li onda i nepušači koji žive duže primati manje mirovine? Ili bi se isto načelo moglo primijeniti na bogate članove društva koji u prosjeku nadžive one siromašnije? Iz svega navedenog očito je da pojedinci s podjednako jednakim dohotkom i približno podjednakim razdobljem primanja mirovina trebaju primati jednake iznose mjesečnih mirovina.

Uzimanje u obzir spola moglo bi nepovoljno djelovati i na obvezna mirovinska društva, jer bi ona mogla pokušavati tražiti načine privlačenja muškaraca i odbijanja žena. Osiguravatelju u prosjeku žena košta više samo zato što duže vrijeme koristi mirovinu. Tako bi se stvorila mogućnost dodatne diskriminacije žena u mirovinskom osiguranju.

Ova zanimljiva i kvalitetno pripremljena knjiga jasno pokazuje da je prvo desetljeće tranzicije u sve tri promatrane zemlje, znatnije u mirovinskom osiguranju suzilo prava žena u odnosu na prava muškaraca. To proizlazi iz smanjivanja preraspodjele u mirovinskom sustavu. Tablice očekivanog trajanja u kojima se nije uzimao spol također su ublažile daljnje narušavanje položaja žena.

Knjigu su uredili Elain Fultz, Markus Ruck i Silke Steinhilber, u prilozima je sudjelovalo ukupno 12 autora iz promatranih zemalja, a izdavač je Ured Međunarodne organizacije rada za srednju i istočnu Europu iz Budimpešte. Dostupna je na http://www.ilo.org/public/libdoc/ilo/2003/103B09_160_engl.pdf

CJELOVITI PRIKAZ KNJIGE MOŽETE PROČITATI OVDJE