Provedba Bolonjske deklaracije u Hrvatskoj nije ispunila cilj i temeljito reformirala obrazovanje, zaključeno je na javnoj raspravi o nacrtu prijedloga Zakona o visokom obrazovanju, održanoj na Pravnom fakultetu u Zagrebu u četvrtak 5. svibnja.
Zoran Kurelić, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i jedan od uvodničara rasprave, naglasio je da su tendencije u hrvatskom obrazovanju suprotne Bolonjskoj deklaraciji.
Jedan od glavnih ciljeva Bolonjske deklaracije, prema kojoj se visoko obrazovanje na tri ciklusa – preddiplomski, diplomski i doktorski – bio je skratiti vrijeme studiranja do prve diplome, tumači Kurelić.
"To je rak-rana Europe. Za prvu diplomu u cijeloj Europi studiralo se šest do sedam godina, osim u Engleskoj koja je imala trogodišnji studij. Većina zemalja to je uspjela realizirati. Studira se godina za godinom i diplome se dobivaju nakon tri do četiri godine“.
Nama to nije uspjelo, a Kurelić tvrdi da je razlog što smo "fulirali od početka“. „Umjesto da smo priznali da ne možemo u tri godine odškolovati zapošljivog studenta i rekli da idemo na studij od četiri godine, mi smo se odlučili na trogodišnji studij kojim dobivamo studenta koji je potpuno nezapošljiv, a pravo zvanje će steći nakon pet godina studija.
Naš problem je što nikada nismo ni pokušali provesti da nam prvo zvanje, bachelor, bude zapošljivo zvanje“.
Kurelić priznaje da su za pogrešne programe krivi fakulteti, ali ističe da naš zakon kaže da prvo zvanje ne garantira pristup tržištu rada. Posljedica je da gotovo svi studenti koji završe preddiplomski studij nastavljaju studiranje na diplomskom.
"Umjesto da se ciklusi obrazovanja odvoje, oni se implicitno spajaju. Umjesto da se skrati, vrijeme studiranje se produžilo“, zaključuje Kurelić.
Zbog neselektivnog upisa kvaliteta diplomskog studija je pala. Nemoguće je s četiri stotine upisanih magistarskih studenata raditi jednako kvalitetno kao što to radi na sveučilištu koje upisuje tridesetak magistarskih studenata.
U raspravi je istaknuto da pad kvalitete diplomskog studija utječe i na slabiju kvalitetu doktorskog studija i dovodi u pitanje konkurentnost znanja hrvatskih doktoranta. Diplomski studij trebao bi biti uvod u znanstvenu metodologiju koja se nastavlja na doktorskom studiju, a kod nas je samo nastavak preddiplomskog studija.
Na stranim fakultetima studenti koji upisuju doktorski studij već poznaju znanstvenu metodologiju, odmah se počinju baviti znanstvenim istraživanjima i nakon godinu i pol dana o rezultatima svojih istraživanja već predaju studentima. Kod nas se tijekom magistarskog studija ne stječe znanje o metodologiji, pa doktorski studiji počinju s tri do četiri semestra "ex cathedra“ predavanja.
Za to je kriv zakon koji je propisao da studij mora biti tako strukturiran, da se svi moraju upisati na master te da studij mora biti integralan, bez obzira je li riječ o trajanju studija 3+2 ili 4+1 godinu.
Profesor Kurelić podsjeća i na problematičnu odluku kojom su stare diplome izjednačene s novima kojima se nakon petogodišnjeg studija stječe naziv magistra. Time ne samo da se destimulira dodatno obrazovanje, jer nitko nema motiva upisati diplomski studij kada može jednostavno izvaditi potvrdu, već i uvodi zbrku oko klasifikacije.
Tako je moguće da osoba koja je prije 30 godina završila četverogodišnji fakultet u bivšoj državi ima viši akademski stupanj od osobe koja je završila četvorogodišnji preddiplomski studij u inozemstvu.
Pročitajte još tekstove:
Bolonja na hrvatski način
Siniša Rodin: Strani profesori ne mogu predavati u Hrvatskoj
Pogledajte izlaganje Siniše Rodina
Pogledajte izlaganje Zorana Kurelića