U prošlih 10 godina u Hrvatskoj se investiralo se 28 posto BDP-a, dok je u ostalim zemljama regije taj postotak bio 22-23 posto, ali su one ipak imale veće stope rasta. To je znak da nije nedostajalo novca i investicija, već da se novac u Hrvatskoj krivo trošio, odnosno da struktura investicija nije dobra, a novca , upozorio je ekonomist Ljubo Jurčić na okruglom stolu «(Ne) želimo strana ulaganja?» održanom u utorak u organizaciji Večernjeg lista, na koji su pozvani predstavnici nekoliko tvrtki koje su se pri ulaganjima suočili s različitim poteškoćama. 

«Gradili smo ceste kojima se nema što voziti i tako zamrznuli velika sredstva u infrastrukturi, te trgovine da prodajemo tuđu robu jer svoje nemamo. Istodobno u prerađivačku industriju ulagali smo samo 11 do 15 posto ukupnih investicija, dok je u Sloveniji to iznosilo i do 45 posto. Ta je kriva struktura investicija oslabila investicijski potencijal Hrvatske za budućnost. Usto, stvorila se i fama da se u Hrvatskoj poslovi sklapaju službeno i paralelno, odnosno na način 'ajmo ući u posao, pa ćemo kasnije rješavati probleme' ili 'idemo sklopiti ugovor, a kasnije ćemo se izvući iz njega'. No, onaj tko na taj način ulazi u posao mora biti svjestan rizika koji je preuzeo», kazao je Jurčić.

Istaknuo je i da je odgovornost države stvaranje sekundarnog sektora, odnosno industrijalizacije, jer su dosadašnja ulaganja u širem smislu odnosila na infrastrukturu, a nju sada nema tko koristiti.
Ministar gospodarstva Đuro Popijač podsjetio je da u Hrvatskoj slijedi gradnja niza komercijalnih energetskih sustava, a neophodne su i investicije distribuciju i prijenos. Uskoro će se, kazao je, objaviti natječaj za gradnju HE Ombla na dubrovačkom području (investicija teška 125 milijuna eura), a u završnoj je fazi priprema dokumentacije i natječaja za Plomin 3.

U energetskom sektoru otvara se prostor za uključivanje domaćeg i stranog kapitala, a otkad je Vlada predstavila katalog investicijskih projekata u nekoliko sektora, svakodnevno se javljaju ulagači, energetske kompanije i financijske institucije, iz  Kanade, Rusije, Njemačke, Francuske i drugih zemalja.

No, zamjenik ravnatelja HUP-a Bernard Jakelić upozorio je da su na HUP-ov help desk od 8. studenog do sada stigle primjedbe domaćih i stranih investitora vezane za oko 200 projekata, uglavnom  poduzetničkih inicijativa koje čekaju rješenje nekog problema da bi se aktivirale.

Jedan od primjera investicije kojom nitko nije zadovoljan je ulaganje Orco grupe u Sunčani Hvar.

Predstavnik Orca Dragan Lazukić kazao je da je najveći problem neadekvatna komunikacija centralne vlasti i lokalne zajednice, što je Sunčani Hvar osjećao na način da je pasivnost centralne vlasti omogućila opstrukciju lokalne.

«Da je bilo više dobre volje i da su riješeni imovinsko-pravni odnosi Hvar bi umjesto tri imao još dva do četiri renovirana hotela», kazao je Lazukić, te poručio da Orco ne bi pod ovim uvjetima ušao u posao, odnosno da bi tražio veće garancije. Popijač je replicirao da je Orco ugovorom preuzeo određene obveze, da su od 13 hotela obnovili tri i da je pitanje zašto je to stajalo 400 milijuna kuna.

«Možda je stvar u tome da su se neoprezno prihvaćale obveze. No, kad država nešto dade za jednu kunu očekuje da se nešto i vrati, da se neki problem riješi...», kazao je Popijač.

Jurčić je rekao kako govor koji je sklopio Orco po njegovom mišljenju  nije dobar jer ne može se ugovor raditi na obećanje i dobru volju. Lazukić je potvrdio da u ugovoru koji su sklopili uistinu postoji tzv. «best effort» klauzula, ali da su je Orco i HFP različito shvatili, odnosno da je Orco vjerovao da će HFP riješiti sporove između Sunčanog Hvara i grada Hvara.

Predstavnica Rockwoola također se požalila na lokalnu samoupravu  koja ih je prvo kaže pozvala da dođu u njihovu gospodarsku zonu, a nakon što su investirali 100 milijuna eura i zaposlili 400 ljudi rekli su im da više ne žele tvornicu, jer ondje žele živjeti od turizma i poljoprivrede.

«Posljednja je odluka općine Pićan da će povećati komunalnu naknadu za 1000 posto i ta će se odluka primjenjivati isključivo na Rockwool», kazala je glasnogovornica Rockwoola.   

Popijač je podsjetio da je HFP dobio zadatak Rockwoolu izgraditi pristupnu cestu, te im je obećao omogućiti da dobiju sve potrebne dozvole.

Julian Ogrin iz Tele2 požalio se na namete koje moraju plaćati telekomi, koji su kako je kazao veći od prosjeka u njihovoj industriji, te da je «onda pitanje što se isplati reinvestirati». Međutim, Popijač mu je poručio da su telekom kompanije u Hrvatskoj isključivo orijentirane na domaće tržište na kojem ostvaruju izuzetno velike profite, ali nemaju ambicija osvajati  druga tržišta i izvoziti usluge.

«Puno je tu prostora za investicije, ali ne u kupnju stranih tehnologija jer sve u što telekom investira je uvezeno. Volio bih da se taj potencijal vratina drugi način, da se investira u razvoj nekog softvera u Hrvatskoj. To bi bio sjajan povrat hrvatskom potrošaču, ali nisam još čuo za takav primjer»,kazao je Popijač dodavši da će se porez telekomima ukinuti «kad za to dođe vrijeme».

Predsjednik Uprave Ine Zoltan Aldott kazao je kako je Mol dosad uložio 2 milijarde eura, ali on se požalio na nefleksibilan Zakon o radu koji onemogućava davanje otkaza lošim zaposlenicima. No, priznao je i da su u Ini potcijenili potrebu komuniciranja s lokalnom zajednicom. 

Popijač je pak kazao kako svaki investitor želi vidjeti ministra ili predsjednicu Vlade  što nije problem, ali da ako će ministar rješavati svaki problem  svakog investitora onda u Hrvatskoj ne postoji sustav i dodao: «Kako to da investitori u trgovačke centre nemaju barijera?»