Primjer iz Siska na trenutak me ponukao da se ponadam da je bar u jednom hrvatskom gradu administracija uspješnija od one finske, ali nad taj vedri zaključak ubrzo se nadvio tamni oblak nepotizma.
Finska predsjednica Tarja Halonen došla je u srijedu u Hrvatsku, a nije bilo niti jednog medija koji nije izvještavajući o njenom posjetu spomenuo da je Finska zemlja s jednom od najmanjih percepcija korupcije na svijetu. I doista, Finska je na indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala već godinama u samom vrhu, praktički više od desetljeća je zemlja tisuću jezera među tri najbolje ocijenjene. Naravno da je nakon predavanja finske predsjednice u srijedu popodne jedno od pitanja bilo i kako to da Finska ima tako nisku percepciju korupcije. A finska predsjednica je, između ostalog, odgovorila da je javna administracija u Finskoj tako djelotvorna da nikom i ne pada na pamet pokušavati mitom podmazivati stvar.
Također, ako je javna administracija djelotvorna, onda nikom i ne treba pokušavati pronaći nekakvu vezu da se neki problem sredi. Ukratko, sustav je toliko transparentan i djelotvoran da se nikom ne pada na pamet nešto muljati i to iz dva jednostavna razloga: prvo, za to nema potreba, a drugo, ako bi nešto takvo i pokušao odmah bi bio uhvaćen. U Finskoj ne bi bilo nimalo teško utvrditi tko je mimo zakona potpisao građevinsku dozvolu za, recimo, deveti kat neke zgrade u centru glavnog grada i taj netko bi odgovarao. Isto tako, u Finskoj je na internet stranicama ministarstava objavljeno toliko podataka o njihovim aktivnostima da je vrlo teško učiniti bilo što a da ne iscuri u javnost. Doduše, aktualna poplava različitih skandala u javnim poduzećima, ponajviše u Hrvatskoj elektroprivredi i Hrvatskim željeznicama, pokazuje da je i kod nas teško sakriti svinjarije, ali tek kad je to obično kasno, odnosno nakon što je novac poreznih obveznika potrošen, a onda kad dođe na red pravosuđe obično bude prekasno.
No, imamo i mi konja za trku. Dok se u Finskoj zainteresirani moraju obratiti tijelu javne vlasti ne bi li dobili neku uslugu, Hrvatska je otišla korak dalje pa tijela javne vlasti čine usluge građanima koji to nisu niti tražili. Ili bar tako pokazuje primjer iz Siska koji je objavio Jutarnji list: Grad je 2007. godine odobrio jednom poduzetniku obročno plaćanje doprinosa, koji je tako mogao doprinose za gradnju višenamjenske zgrade u središtu Siska sa sedam stanova i tri garaže platiti u 12 jednakih obroka. Nije riječ o nekom spektakularnom iznosu, radi se o 133.674,60 kuna, ali nesumnjivo je građevinaru bilo zgodnije to platiti na rate i to nakon što je prodao stanove i garaže nego li odmah, od vlastitih sredstava, i to u doba kad se već jako napregnuo ne bi li osigurao financiranje gradnje. A ono što je sisačku gradsku upravu učinilo boljom od finske je inicijativa, koju bi mnogi nazvali čitanjem misli: komunalni odjel je rješenje o obročnom plaćanju iznosa od donio samoinicijativno, bez pisanog zahtjeva investitora za odobrenje otplate na rate. Premda 2007. godina nije bila gadna kao ova, ipak je za svaku pohvalu da Grad na ušću Kupe u Savu podupire poduzetništvo.
No, ipak postoji jedna mala sitnica koja na ovaj hvalevrijedan rezultat baca posebno svjetlo: odluku o otplati na rate donijela je bivša pročelnica komunalnog odjela Grada Siska Ksenija Vrebac, a poduzetnik je njen suprug. Čak i to ne bi bilo toliko zanimljivo da je bivša pročelnica pojasnila javnosti na temelju kojih propisa je odobrila obročnu otplatu, no kad je novinar to upitao prvo je zaključila da je riječ o insinuacijama a nakon toga mu je prijetila i najavila kaznenu prijavu zbog pitanja o zakonitosti njezina postupanja.
No, ovako ostaje samo špekulirati je li grad Sisak izašao u susret poduzetniku samo zato jer je suprug pročelnice ili bi se i drugim poduzetnicima omogućila obročna otplata? Iskustvo mi sugerira zaključak koji ovdje neću napisati je ne bih želio da se i meni prijeti kaznenom prijavom, no mogu napisati da ipak mislim da administracija u Sisku nije bolja od finske i ne anticipira želje korisnika. A isto tako sam potpuno siguran da ovaj slučaj u Hrvatskoj nije usamljen. No, ipak je bilo lijepo bar na trenutak pomisliti da je naša administracija bar u jednom gradu bolja od finske...