I tako nam je došla još jedna potvrda nepravednosti i nelogičnosti famoznog kriznog nameta na plaće, taman kad se prvih sto milijuna kuna od tog famoznog harača slilo u državnu kasicu prasicu. Kako je pojasnio ugledni sveučilišni profesor Božidar Jelčić u razgovoru za Večernji list krizni porez ne plaćaju niti odvjetnici, niti obrtnici, niti javni bilježnici, niti liječnici niti stomatolozi, a ni zabavljači. Uglavnom, plaćaju ga svi zaposlenici i umirovljenici, ne i samostalne djelatnosti, iz kojih dolazi najveći broj rekordera kad je riječ o prijavljenim zaradama.
Po procjeni Marije Zuber, porezne savjetnice iz časopisa "Revizija i računovodstvo", objavljene u Večernjaku nekih sto tisuća ljudi u Hrvatskoj koji obavljaju neku od samostalnih djelatnosti i obveznici su poreza na dohodak, a među njima su većina obveznici poreza na dohodak, vode svoje poslovne knjige i ne moraju ništa plaćati u okviru kriznog poreza. Doduše, vjerojatno je bar nekima od njih promet pao u ovoj godini, ali još uvijek zarađuju sigurno više od tri tisuće kuna mjesečno. Po mišljenju porezne savjetnice poreznici su najvjerojatnije izuzeli samostalne djelatnosti zato što im je to nešto kompliciranije nametnuti, no nije isključila niti mogućnost i da su to zaboravili. I jedno i drugo pojašnjenje je zabrinjavajuće: u prvoj verziji ispada da imamo poreznike koji ne znaju raditi svoj posao, a u drugoj da su nam zakonodavci aljkavi, da ne upotrijebimo neki pitoreskniji izraz.
No, to nije ono što me u ovoj priči najviše zabrinulo. Naime, kako navodi Večernji list, ovim je naočigled ozbiljno narušeno jedno od osnovnih ustavnih načela: načelo jednakosti pred zakonom. Također, povrijeđena i odredba članka Ustava koja kaže "svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti".
Nisam stručnjak za ustavno pravo, štoviše, nisam niti pravnik, ali sam potpuno siguran da je ova ocjena točna. Krizni porez, kolokvijalno poznatiji kao harač, smatram suštinski nepravednim i nepoštenim porezom, premda makar nominalno oni bogatiji plaćaju nešto više iz cijelog niza razloga. I sto posto sam siguran da je protuustavan i to ću, ako treba, ponoviti i tisuću puta pa neka se ovaj tekst dalje tumači kao pritisak na neovisno sudstvo. Priznajem, ne razumijem se u previše u Ustav, jednako kao što se ne razumijem previše u zaštitu od požara, ali u stanju sam prepoznati otvoreni plamen. A ovaj krizni porez je u našem poreznom sustavu ekvivalent otvorenom plamenu koji treba čim prije ugasiti dok nije nastala nepopravljiva šteta.
No, to može učiniti jedino Ustavni sud, kojem je i sam predsjednik Stjepan Mesić podnio zahtjev za ocjenu ustavnosti kriznog poreza. Nekako bi se čovjek nadao da je to dovoljan impuls sucima Ustavnog suda da se sastanu i ocjene ustavnost ili neustavnost ovog poreza. Naveo sam neustavnost jer me ne bi iznenadilo niti da se utvrdi da je taj porez ustavan - konačno, živimo u zemlji gdje su sucima Ustavnog suda postajali i ljudi koji su tvrdili da novac nije imovina. Bilo kakva odluka bila, trebalo bi je donijeti čim prije jer se radi o propisu koji ima svoje implikacije svakih mjesec dana i koji će prouzročiti dodatne troškove ako ga se ne ukine odmah. Međutim, kako je najavila predsjednica Ustavnog suda prof. dr. Jasna Omejec, postupci u takvim slučajevima traju oko šest mjeseci. Na konferenciji za medije Omejec je rekla da još pristižu zahtjevi za ocjenu ustavnosti, a sud će prijedloge svih podnositelja ujediniti i donijeti jedinstvenu odluku. Kao što sam već napomenuo, nisam pravnik, ali doista ne shvaćam zašto se u ovom slučaju, koji je u toliko svojih detalja tako kristalno jasan, mora čekati na objedinjavanje zahtjeva? Možda je stvar u djelomično prenesenoj vijesti, mojoj ignoranciji odnosno kombinaciji jednog i drugog, ali ovako se može čekati na donošenje odluke sve dok svi građani Hrvatske čija ustavna prava su oštećena ovim zakonom ne podnese ustavnu tužbu. A do tada će kuća izgorjeti do temelja...