Lijepo je da je HDZ izbacio iz svojih redova Radu Buljubašića, zaposlenika HEP-a koji nije dolazio na posao nego je radno vrijeme provodio u središnjici najjače hrvatske stranke, zbog narušavanja ugleda stranke, ali on definitivno nije bio jedini zaposlenik javnih poduzeća koji se nije pojavljivao na poslu.

Definitivno, vječna na svijetu samo mijena jest. Imao se u to prilike uvjeriti Rade Buljubašić, donedavna zaposlenik Hrvatske elektroprivrede i član HDZ-a, štoviše Središnjeg odbora stranke (uzgred, na internet stranici HDZ još uvijek je na popisu članova tog tijela). Taj povratnik iz Australije od utorka više nije član stranke nakon što je u ponedjeljak osvanuo na naslovnici Večernjeg lista.

U razgovoru koji definitivno spada u antologijske Buljubašić je potvrdio preko telefona da je novinaru koji ga je nazvao u Glavno tajništvo HDZ-a da je inače zaposlen u HEP-u od lipnja 2006. godine. Kako je izjavio nevoljni povratnik došao je na mjesto instrumentalista, „pregledavao sam strojeve i tako to“, ali ne sjeća se tko mu je bio šef. Na upit je li zapravo sve svoje vrijeme provodite radeći u Glavnom tajništvu HDZ-a na Trgu žrtava fašizma, iako plaću prima u HEP-u, Buljubašić je potpuno otvoreno rekao da je nekoliko dana u svojoj firmi a nekoliko u HDZ-u gdje ima puno posla, s brigom o članstvu stranke kao primarnim zadatkom.

To je sve završilo u Večernjem listu u ponedjeljak, predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor je najavila već isti dan da će se slučaj preispitati i donijeti stranačka odluka, a u utorak je Buljubašić već bio bivši član najjače hrvatske stranke. Vjerojatno mu je to bilo jedno od najvećih i razočaranja i iznenađenja u životu, jer je, bar prema dojmu novinara koji je s njim razgovarao, Buljubašić uopće nije shvaćao da to što radi nije u skladu sa zakonom, a niti moralno, već je bez okolišanja objasnio kako se HDZ brine o svojim vojnicima, među koje i sam spada. No, predsjedništvo je ocijenilo da je svojim ponašanjem nanio štetu ugledu stranke i izbacilo ga.

Ova paralela s vojnicima je jako zgodna u ovom slučaju i bilo bi jako dobro kad bi se dosljedno primijenila jer bi tada postojala i zapovjedna odgovornost. A u tom slučaju bi se unutar najjače hrvatske stranke trebalo utvrditi i tko je omogućio da se Buljubašić zaposli u javnom poduzeću. Pa nije valjda povratnik iz Australije sam došao u HEP i sam sa sobom potpisao ugovor o zapošljavanju? Također, bilo bi sjajno vidjeti i na koji način je to izvedeno, točnije, je li bio raspisan neki natječaj? Ako jest, tko se javio na njega i od kojih je to kandidata bivši koordinator HDZ-a za Australiju i Novi Zeland bio bolji? A bilo bi doista lijepo i znati tko je bio Buljubašiću bio šef na poslu na kojem se nije pojavljivao?

Nije nikakva tajna da se u javnim poduzećima u Hrvatskoj, bez obzira jesu li u vlasništvu Vlade ili tijela lokalne samouprave, kadrovi zapošljavaju uglavnom po stranačkom ključu ili preferencijama, a potom po babi i stričevima. Konačno, dovoljno je pogledati kako se mijenjaju čelni ljudi u najvećim javnim poduzećima i sve će biti jasno: konačno, i generalni direktor HEP-a Ivan Mravak je kao član HDZ-a naslijedio Ivu Čovića, inače člana SDP-a.

Slično je i u drugim poduzećima, i to ne samo na vrhu – kadrovi se uglavnom biraju po stranačkoj pripadnosti. Nadam se da većina od njih ipak ima nekakvu kvalifikaciju za posao na koji su primljeni, a i da redovito dolaze na svoja radna mjesta.

Rade Buljubašić to nije činio, a k tome je bio dovoljno iskren da novinarima to u komunikaciji i prizna, zbog čega je odletio iz stranke. Sad treba vidjeti hoće li odletjeti i s posla na kojem se nije pojavljivao, pri čemu ne treba nikako zaboraviti da on sigurno nije bio sam. Svatko od nas je čuo bar za jednu osobu koja se nikad ne pojavljuje na svom poslu u nekoj javnoj instituciji ili javnom poduzeću, ali uredno bere svoju plaću koju svi mi financiramo kroz porez. Bilo bi lijepo da se sada nakon što je počelo s Buljubašićem nastavi u istom tonu i utvrdi koliko je još takvih stranačkih pulena koji jedu kruha bez motike. No, po svoj prilici stranke to neće same učiniti već će to umjesto njih eventualno odraditi novinari – bar dok se javnost ne zasiti takvih tema.