Svake godine se na godišnjoj skupštini Transparency Internationala vodi rasprava o tome u kojoj zemlji je više korupcije, odnosno gdje su zabilježeni strašniji primjeri besmisla. Do sada je pobjedu u ovom neformalnom nadmetanja odnosila Kolumbija, čiji predstavnici su kao krunski dokaz korupcije u svojoj zemlji navodili primjer mosta koji je izgrađen usred džungle, bez prilaznih cesta, tako da ne služi ničemu. Nije da mi je baš drago zbog toga, ali ove godine bit ću im sasvim uz bok zahvaljujući mostu na Korani koji je trebao biti dio nastavka brze ceste kroz Karlovac.

Kako javljaju mediji ovaj most na trasi od naselja Mostanje do Vukmanićkog Cerovca dvije godine nakon početka radova ove će jeseni konačno biti dovršen. Lijepo je to i za svaku pohvalu, ali nema nigdje nema nikakvih prilaznim cesta do tog mosta, odnosno, kako je to lijepo prikazala Nova TV u srijedu navečer, na most se može prići samo drvenim ljestvama što ga čini prilično teško upotrebljivim za promet motornim vozilima. Doduše, ja se u graditeljstvo baš i ne razumijem pa ne isključujem i da je riječ o pješačkom mostu, no ako se gradi na trasi brze ceste onda mi je nekako logično da se radi o ipak o mostu namijenjenom motornim vozilima.

Ne mislim da je ovdje u pitanju korupcija zato jer je Branko Vukelić, sadašnji ministar obrane, a pred koje desetljeće gradonačelnik Karlovca, bio najgorljiviji zagovornik gradnje ove brze ceste. Konačno, on je to bio gradonačelnik od 1997. do 2001. godine, kad bi gradnja ove ceste značila ogromno rasterećenje za grad na četiri rijeke koji je bio izložen teroru prometa tijekom ljeta. I odlika je svakog dobrog i odgovornog političara da nastoji pronaći rješenja za poboljšanje kvalitete života građana koje zastupa. Ako bi ta brza cesta rasteretila Karlovac onda nema nikakve dvojbe da bi njena gradnja bila opravdana.

Međutim, u međuvremenu je bila trasirana nova autocesta, tako da je automobilski promet počeo zaobilaziti Karlovac. Prema podacima objavljenim u Jutarnjem listu promet Karlovca do Tušilovića je od 2002. do sada je prosječan ljetni promet na trasi brze ceste skoro prepolovljen.  A o prometu izvan sezone vjerojatno teško da se može i govoriti. Drugim riječima, nema baš puno razloga da se gradi sada brza cesta jer je postojeća prometna infrastruktura po svoj prilici dovoljna.

K tome, ako se već i gradi cesta, onda je logično da se gradi prvo dijelove koji bi se mogli koristiti i prije nego što je cijela dionica završena. Pa i Dalmatina se gradila tako da se može koristiti što je više moguće – vjerojatno nema vozača u Hrvatskoj koji se nije penjao po Kapeli prije nego što je tunel dovršen. No, dok se kopao tunel s obje njegove strane je bila autocesta i to je već ubrzavalo promet prema Dalmaciji. Istina, kod mosta je situacija drugačija utoliko što se rijeku teško može zaobići, no opet nema razloga da se ne gradi prvo cesta a onda most. Ovako se teško oteti dojmu da je poanta gradnje u tome da ga projektant IGH i izvođač radova Hidroelektra niskogradnja čim prije naplate.

Uglavnom, na dva ključna pitanja: zašto se uopće gradi brza cesta a ako se već gradi zašto se prvo gradi lebdeći most nema odgovora. I to u doba kad ne samo da je proračun u strašnoj stisci nego kad mediji izvještavaju o prometnim nesrećama uzrokovanim loše održavanim prometnicama. Doduše, zlobnici bi vjerojatno brzo našli odgovor na pitanje zašto se gradi most, ali možda je ipak ovdje riječ o greški. Bez obzira je li to namjerno ili slučajno, gradnja ovog mosta je definitivno posljedica korupcije: ili se gradi zato da bi se nekome omogućilo posao ili su most i brza cesta ostali u planu jer netko ne zna suvislo odrediti prioritete. No, za konačni ishod je to svejedno – ceh će plaćati porezni obveznici.

Mada, nije isključeno i da ovaj most obogati turističku ponudu toga kraja – ipak je to samo jedan od dva mosta na svijetu do kojeg ne vodi niti jedna cesta. A možda i jedini ako su Kolumbijci u međuvremenu do svog mosta izgradili ceste.