Priča mi prijatelj kako je bio ne tako davno na obilježavanju godišnjice mature. Jedan zajednički poznanik, čiji kilogrami su se opasno približili centimetrima tijekom večere je marljivo mlatio po narescima, sirevima, krumpiru, mesu... Uglavnom, udarnički je čistio tanjur što god da su pred njega stavili, uključujući kolače. Jeo je naš junak kao da ne postoji sutra, a o kalorijama je brinuo netko drugi. No, kad je konobar donio kavu vratio mu je vrećicu šećera, učtivo zahvalivši, izvadio iz džepa sakoa neko umjetno sladilo i kliknuo dvije tabletice u šalicu. Kad je primijetio da ga moj prijatelj gleda najedeni se junak osmjehnuo i konstatirao: "Mora se paziti na kalorije, ne?“

Mislim da ova zgoda savršeno ilustrira potez koji su potegle dvije najveće stranke u zemlji. Prvo je predsjedništvo HDZ-a donijelo odluku da se u korist državnog proračuna odreknu 2,6 milijuna kuna odnosno deset posto od ukupno 26 milijuna koliko je najzastupljenijoj stranci u Saboru namijenjeno ove godine, a odmah nakon toga je SDP, kao druga stranka po broju zastupnika u saborski klupama, najavio da će se isto odreći dijela prihoda iz proračuna. Koliko točno treba odlučiti Glavni odbor stranke, no za razliku od HDZ-a koji će vratiti sredstva u proračun, SDP će ih na Dan sjećanja, 18. studenog, uplatiti na račun grada Vukovara.

Neupitno je pravo svake stranke da novac koji je dobila u skladu sa zakonom, u ovom slučaju je riječ o Zakonu o financiranju stranaka, nezavisnih lista i kandidata, koristi kako god želi. Nema nikakve dvojbe da je za funkcioniranje bilo koje organizacije pa tako i stranke novac neophodan i potpuno je u redu da se osiguraju neka sredstva za rad: logično je da stranke imaju nekakve urede jer članstvo treba negdje razgovarati i definirati politike stranke. Isto tako, mora postojati mogućnost komunikacije sa simpatizerima i građanima jer svaka ozbiljna stranka mora nekako svoje programe predstaviti onima za koje ih, u konačnici, i radi. A isto tako valjda u Saboru sjede ljudi koji su dovoljno odgovorni i pametni da zastupaju birače i vode računa o njihovim željama. Uglavnom, mora postojati neki razlog zašto se zakoni donose pa tako i zašto se prema važećim zakonskim odredbama za financiranje rada stranaka godišnje odvaja 0,056 posto izdataka proračuna iz prethodne godine.

Zahvaljujući takvoj odredbi parlamentarne stranke su u ovoj godini trebale dobiti raskošniju potporu iz proračuna nego prethodne godine: 387.000 kuna po zastupniku, za razliku od prošlogodišnjih 343 tisuće kuna, plus uvećani iznos od deset posto za zastupnice. Koliko će dobiti u idućoj ovisi o tome koliko će na koncu biti rashodi proračuna nakon svih silnih rebalansa, ali ne treba sumnjati da će iznos biti tu negdje. I isto tako nema sumnje da će ga stranke potrošiti - one s manje zastupnika za svakodnevno funkcioniranje, jer bez obzira na broj zastupnika ili članova svaka stranka treba makar temeljnu infrastrukturu, a one najveće na kampanju za nadolazeće predsjedničke izbore. Štoviše, vjerojatno će prikupljati i donacije za te kampanje i potrošiti i više od sredstava kojih su se odrekle, tako da je vraćanje sredstava u proračun doista jednako kao slađenju kave nekim dijetetskim pripravkom nakon što je savladana koja kila odojka s lukom i par kremšnita.

Za pokazivanje skromnosti stranaka postoji i bolji način: ograničavanje ukupnog iznosa koji se može potrošiti u predizbornoj kampanji. Prema iskustvima iz posljednje predsjedničke kampanje iz 2005. godine, kad su najuspješnije kandidatkinje i kandidati potrošili službeno oko šest milijuna kuna (prema procjenama temeljenim na cijenama oglašavanja na kampanju jedne kandidatkinje bilo je potrošeno i nekoliko puta više) i nema sumnje da će se ove godine potrošiti sličan iznos. A da bi predizborna utakmica ipak bila više nadmetanje ideja, a ne marketinških timova, bilo bi dobro ograničiti ukupne troškove kampanje na, recimo, deset milijuna kuna. Kandidatkinje ili kandidati koji budu toliko uspješni u prikupljanju donacija da premaše taj iznos mogu višak uplatiti u državni proračun: za to će sigurno dobiti daleko više publiciteta nego što bi dobili kupnjom oglasnog prostora.