Doista me strašno zanima na koji način se donose odluke o trasiranju prometnica bitnih za cijelu zemlju? Čarobni štapići su ništa u odnosu na računala ili ravnala ili čime već projektanti trasiraju autoputove ili mostove u Hrvatskoj. Najnovija zbivanja su pokazala da se nekima može zahvaljujući trasama napuniti novčanik do neviđenih razmjera, dok drugi ostaju bez svoje imovine uz vrlo skromnu naknadu koju bi netko možda nazvao i milostinjom, a netko sramotom. A i zanimljivo je kako se zajednički resursi, odnosno sredstva poreznih obveznika mogu korisno upotrijebiti da bi nekome svanulo.

Hrvatska televizija došla je u posjed dokumenata koji pokazuju da su tvrtke IGH i Konstruktor, inače projektanti i izvođači mosta, autoceste i brze ceste, također i suvlasnici milijuna četvornih metara zemljišta na Pelješcu i okolici. Dvije vodeće hrvatske građevinske tvrtke, koje su mnogi prozivali zbog povlaštenog položaja u poslovanju s državom, kupile su preko tvrtke Profectus Vicenza Blagaića povoljno milijune četvornih metara zemljišta na Pelješcu i okolici. U izjavi za HTV Blagaić je pojasnio da partneri kupljena zemljišta ne misle prodavati iako im je cijena, zbog gradnje mosta, porasla, već razvijati turizam. A imat će bogme i gdje: Profectus u Dubrovačkom Primorju ima najmanje dva milijuna četvornih metara kamenjara i šikare, a prema dokumentima koje je HTV objavio predbilježili su se na kupnju još nekoliko milijuna. No, meni se čini najbitnijim u ovoj priči da je Blagaić u izjavi HTV-u imao potrebu istaći da njihovim zemljištem ne prolazi autocesta.

A to bi valjda trebao biti krunski dokaz da u ovom poslu nije bilo malverzacija, odnosno da se nije nitko koristio privilegiranim informacijama kako bi kupio zemljište prije početka gradnje i kasnije ga preprodao Hrvatskim autocestama za trasu. No, ako je suditi po primjeru iz okolice Zagreba, gdje se uskoro počinje graditi autocesta prema Sisku, to baš i nije neka premija. Naime, na toj trasi se ljudima nudi dvjestotinjak kuna po kvadratnom metru zemljišta, što oni smatraju premalim. Kako se dalo zaključiti iz medijskih izvještaja, riječ je o zemljištu koje je u njihovom vlasništvu godinama, a tvrde da je riječ o zemljištu dobilo status građevinskog prihvaćanjem Prostornog plana grada Zagreba. I ono možda najbitnije - ti ljudi tvrde da za naknadu koju im nude Hrvatske autoceste ne mogu kupiti odgovarajuće zemljište nigdje u blizini. Vjerojatno i zato jer su sva druga zemljišta, koja nisu na samoj trasi autoceste, iznenada postala skuplja što bi bilo logično: iznenada je to područje postalo daleko zanimljivije za bilo kojeg poduzetnika, a i za gradnju kuća jer se Zagreb ipak približio.

A posebno je takva situacija na Pelješcu i u Dubrovačkom Primorju gdje je zemlju kupio Profectus, firma u kojoj su partneri IGH i Konstruktor. I nije nikakvo čudo da je Profectus nema zemljišta na samoj trasi, jer to je zemljište, bar ako je suditi po zagrebačkom primjeru, najmanje vrijedno. Doista bi bilo zanimljivo vidjeti kako su trasirane autoceste Zagreb-Sisak i Split-Dubrovnik, odnosno čime su se rukovodili projektanti kad su odabirali put kojim će prometnice ići. Jesu li vodili računa o tome kome pripada zemljište na trasi? Ne mislim pri tome kojoj firmi, jer tu se može svašta napisati, već samo je li privatno ili državno? Ako ni zbog čega drugog onda da bi se uštedjelo nešto novaca državnom proračunu, ali ne kroz otimačinu.

Inače, da stvar bude bolja, na trasi Zagreb-Sisak navodno je za neke kvadrate bilo plaćano i preko 200 eura, ne kuna, ali, na žalost, ti podaci nisu bili nigdje objavljeni. A što se tiče projektiranja autoceste i kupovanja zemljišta na jugu Hrvatske doista je prilično izvjesno da je Željko Jovanović, prvi među zastupnicima kad je riječ o suzbijanju korupcije, apsolutno u pravu kad tvrdi da je najvažniju ulogu u malverzaciji imala država kad je Profectusu i partnerima dala informaciju o koridoru autoceste, ne vodeći pri tom računa kako spriječiti zloporabu te informacije. Da firme kupuju zemljište na istom području gdje trasiraju prometnice jednako je etično kao da se tenisač kladi na ishod meča u kojem igra. No, za razliku od tenisača koji će sigurno biti sankcioniran pa vjerojatno i doživotno isključen iz ATP-toura, u Hrvatskoj se građevinskim tvrtkama neće dogoditi ništa pa čak niti naplatiti porez na ekstra dobit ostvaren zahvaljujući čarobnom štapiću trasiranja.