U doba crvenog mraka, kako neki nazivaju razdoblje prije prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj, kad je bivšu državu tresla opaka kriza i nestašice ovoga i onoga (nema kave, nema ulja, pred dućanom stoji rulja...) kolao je vic: da mi je samo znati tko nas je doveo u ovakvu situaciju i drugi nogu bi' mu odrezal...
Nekako sam se sjetio ovog vica kad sam vidio novinske izvještaje o prvim potezima nove/stare Vlade pri sređivanju državne blagajne. Nema nikakve sumnje niti da je rebalans bio nužan, nema isto tako nikakve sumnje da je ovaj srpanjski rebalans nedovoljan, ali još uvijek nije jasno zašto se krenuo baš s dužnosničkim mirovinama. Naime, u srijedu je zastupnicima predložen zakon kojim bi se radi ušteda trebalo 10 posto smanjiti dužnosničke mirovine. Konkretno, to znači smanjivanje mirovina bivših zastupnika, članova Vlade, ustavnih sudaca i glavnog državnog revizora - ukupno je predloženim izmjenama obuhvaćeno 479 korisnika čija je prosječna dužnosnička mirovina 10.453 kuna. Bez obzira što je definitivno riječ o sjajnoj svotici, koja bi bila primamljiva brojnim zaposlenima u Hrvatskoj, a ne sumnjam da bi mnogi za taj iznos pristali raditi čak i nedjeljom, od toga neće biti neke posebne vajde.
Zahvaljujući ovom smanjenju država bi godišnje trebala uštedjeti oko 6 milijuna kuna, a kako bi primjena smanjenja išla već od 1. kolovoza s mirovinama za srpanj to u ovoj godini znači 3 milijuna kuna uštede. Odnosno, kako je to lijepo primijetio HNS-ovac Miljenko Dorić pozdravljajući najavljene izmjene, trebalo bi donijeti još 4000 takvih mjera da bi se pokrio deficit od 11 milijarde.
Istina, Miljenko Pavlaković, državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, najavio je u srijedu da će sa sljedećim rebalansom, planiranim do konca srpnja, doći i analiza statusa, visine i načina stjecanja svih mirovina po posebnim uvjetima, a ne samo dužnosničkih, no to još uvijek ne objašnjava zašto se krenulo upravo od njih kad ima još 13 povlaštenih skupina s ukupno 180.000 umirovljenika. Odnosno, to je tek 0,26 posto od onih s povlaštenim mirovinama. Pored dužnosnika tu su još članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti s prosječnom mirovinom od 8.419 kuna, potom slijede branitelji s prosječnih 5.896 kuna, a potom ipak ispod prosjeka zaposlenih su bivši savezni kadar, kojem se isplaćuje 3.780 kuna mirovine mjesečno te bivši politički zatvorenici s mirovinama od 3.797 kuna. Sve su to vrlo lijepe mirovine zbog kojih svaki mjesec iz proračuna cure stotine milijuna kuna.
No, ipak se krenulo upravo od dužnosničkih, koje vjerojatno čine najmanji dio u toj povlaštenoj masi. I sad me muči zašto? To definitivno nije apsolutno najveći iznos koji se troši na mirovine - na braniteljske se sigurno troši daleko više, a i bivših političkih zatvorenika je vjerojatno više nego umirovljenih dužnosnika pa se može pretpostaviti da bi se linearnim smanjivanjem svih tih mirovina dalo uštedjeti više. Ali ipak se krenulo baš od dužnosnika.
Je li to predlagač htio krenuti od onih koji imaju najviše mirovine? Ili je htio nekako umanjiti gnjev drugih pokazujući da se krenulo upravo od najbogatijih? Sličnu raspravu su neki od zastupnika vladajuće koalicije iznijeli tijekom rasprave pa to nije isključeno. A možda se s ovom grupom bilo najlakše konzultirati? Ipak su to mahom stranački kolege vladajuće koalicije pa je do njih bilo relativno jednostavno doći, zamoliti ih za razumijevanje, a oni su, zreli kakvi već jesu, pristojno pristali, sve da bi se spasilo državu koju su toliko zadužili?
Ne znam, no nekako mi se ipak čini da nije isključeno da su članovi Vlade i zastupnici ipak krenuli od onih kojima se može pripisati velika većina zasluga za situaciju u kojoj su Hrvatska i njeni građani danas i to iz vrlo jednostavnog razloga - teško je očekivati da bi se oni bunili, a ako će to i činiti birači mariti neće. No, to je ipak prvenstveno simbolični čin i koliko god su takvi činovi spašavali Vlade do sada, ovaj put to ipak neće biti dovoljno. Možda bi se moglo smanjiti i pokoju plaću?