dopisnica PV-a iz Bruxellesa

Opet sam sa zahvalnošću dobila lekciju iz međunarodnog prava mora, naglasak na međunarodno, naglasak na pravo i naglasak na more. S druge strane e-maila naravno dr. Davor Vidas, ako se ne varam na trajektu iz Osla prema Danskoj. 

Direktor Odjela za pomorstvo i pravo mora norveškog Instituta Fridtjof Nansen objasnio mi je o aktualnoj temi kondominija sljedeće: za kondominij su potrebno dvije države i dvije obale. To postoji u slučaju Piranskog zaljeva/Savudrijske vale. Van toga, prema međunarodnim vodama više ne. Komentirali smo rezultat čvrste odluke dvoje premijera iz Trakošćana po kojoj će se šutjeti i raditi u tišini, bez nabrijane javnosti i u sjeni bez straha da u mozak upeče zvizdan. 

Naravno da je curenje počelo odmah, a curenje informacija događa se ukoliko se bilo koja strana ne slaže s konceptom i treba ga na elegantan način minirati. Ovoga su se puta obje strane složile da je riječ o konceptu na klimavim nogama. Moje je osobno mišljenje da u konceptu ulogu ima i snažno jadransko sunce jer davno na jednom mjestu, čak i kada je ovo patetično pitanje posrijedi, nije bilo ovolike koncentracije budalaština. 

Dakle, zajednička uprava ili kondominij nad samim zaljevom je moguća. Slovenska je strana odmah iščeprkala nešto iz prakse u svijetu, točnije zaljev Fonseca kojega dijele tri srednjeameričke zemlje no Honduras, Nikaragva i Salvador imaju prvo po tri milje svojih teritorijalnih voda i središte zaljeva je zajedničko. Fonseca je petnaestak puta prostranija od Pirana. 

Nadalje, pravnik koji se tvrdoglavo drži međunarodnih zakona (a to je, ukoliko me praksa ne vara i zavarava, i dio koji obavezuje članice EU jer su sve potpisnice odnosno stranke među njih 159 UN-ove Konvencije o pravu mora, UNCLOS) obrazložio je i ovo. Citat. "Sve i da je cijeli zaljev u kondominiju (od latinskog com, zajedno i dominium, pravo vlasništva, vladanja, nap. LSN ) zajednička uprava nad plitkom valom ne rješava pitanja slovenske želje za otvorenim morem koje je i dalje više od 12 milja udaljeno od međunarodnim vodama najbliže slovenske kopnene točke“. 

Za ovo ne postoje valjani presedani, te bi Slovenija - podučio me dr. Vidas - "prvo trebala steći suverenitet nad dobrim dijelom neprijeporno hrvatske obale Istre“; i za tako nešto postoje primjeri, pisao je u laptop e-mailove, "ali ne treba ići tako daleko kao do zaljeva Fonseca jer je i nedavno balkansko iskustvo dovoljno poučno“, cinički je ustvrdio. 

A ja se sjetila "bidnoga" Rupela koji je postao predmet opanjkavanja i ismijavanja po Bruxellesu jureći kao šef slovenske diplomacije s kartama uokolo te se svima popeo na glavu do mjere da je obzirno tajništvo Europske komisije pitalo je li ti jedan svjetionik s izložbe hrvatskih svjetionika sporan da se ne bi uvrijedila zemlja članica... 

Srećom, svjetlosni trak sa svjetionika Savudrija ništa ne prejudicira te se izložba dogodila. Je, sve to rade odrasli, ozbiljni, odgovori ljudi!

Ajmo dalje sa školovanjem o aplikaciji međunarodnog prava mora. U pitanju Piranskog zaljeva nema nekih osobitih okolnosti. Slovenija ima izlazni plovni put uređen kroz talijansko teritorijalno more. Zapravo, čak i da ima nekakav dodir s međunarodnim vodama Sloveniji je izlaz uvijek kroz talijanske vode jer je režim plovidbe uređen i na suprijedlog Slovenije u Međunarodnoj pomorskoj organizaciji 2004. godine i važi za sve brodove. Imala ili ne imala dodir, dimnjak, dimnik, crijevo, kanal, koridor, kondominij, most, lukobran, ponton ili podvodni tunel do famozne točke T5, sav brodski promet iz Slovenije - ili strateški nacionalni interes kako bubnjaju navodno ozbiljni političari, neki čak i s doktoratima iz međunarodnog prava i zavidnim diplomatskim karijerama - i dalje će ići preko talijanskih voda. Čuje li se ovo u javnosti? Ma hajte! 

Nastavljam školovanjem o aplikaciji UNCLOS-a u malom, plitkom sjevernojadranskom kantunu. Čemu tražiti egzotične primjere i jezera po kugli zemaljskoj  (recimo, Kaspijsko je more - najveće jezero svijeta kondominij što ne znači da se onih pet država uredno ne kolje oko nafte iz podmorja... i još urednije zagađuje vode), „bolje je primijeniti Konvenciju UN-a o pravu mora koja je na snazi i prihvatile su je i sve članice EU, dakle i Slovenija te Hrvatska“. 

Dr. Vidas je ustvrdio da je stanje takvo kako jeste - jer geografiju se ne može mijenjati - da slovenskog izlaza u otvoreno more nema bez Italije. Da bi se nacionalni cilj (i prema političarima preduvjet opstojanja Slovenije) ostvario u svijetu međunarodnih zakona mora se time baviti sjevernojadranski susjedski tercet. Kao i u zaljevu Fonseca, imamo Nikaragvu, Honduras i Salvador. (I još neke sličnosti s njima, a?). 

Da bi se izlaz morem  - zapravo, tehnički samo ulaz u Sloveniju – riješio postoji i navodni prijedlog zajedničke uprave nad teritorijem čime se ostvaruje mogućnost temeljena na UNCLOS-u , odnosno da granica na kopnu određuje razgraničenje na moru a to je da Slovenija dobiva zajedničku upravu nad hrvatskim kopnom do malo dalje od Savudrije čime postiže i preduvjet onih 12 milja  a Hrvatska slovenskim skoro do Izole da bude reciprocitet. 

Ljeto je s puno sunca, sunčanice, pa i padaju budalaštine! Naravno, Slovenija je još ranih Devedesetih, priznavajući geografske činjenice, pri UN-u deponirala izjavu da je geografski prikraćena zemlja. I to je to! Kasnije su došli političari i politikanti. I sunčanica čak i u zimskim kratkim, tmurnim  danima. 

U ovom cirkusu ni hrvatska strana nije bez grijeha jer se ponašala nespretno i ponekad nadmeno. Naravno, poparu su skuhali u Ljubljani, glavni kuhar više nije na funkciji te mu je novo stanje van vlasti dalo progovoriti o idejama. 

Dimitrij Rupel je autor svih bisera, i prava na nadoknadu i pravičnosti (koja se naravno ne traži od Italije i Austrije), ali i stava da je Slovenija u pravu zato jer je u Europskoj uniji te da EU mora misliti i raditi „što joj Slovenija napiše“. A to što su gluposti torpedirale završetak procesa reunifikacije Europe i što su uvjerile da bilaterala može uzeti taoce u procesu proširenja brzo je shvatila Nizozemska zagorčivši Islandu prvi korak prema integraciji. Još da mi netko kaže o EU kao prostoru vladavine prava, pravne države i zakona...