Večernji list je danas, u četvrtak objavio tekst o tome kako je ministar turizma, HSS-ovac Damir Bajs, kao član Vlade glasao za prohibitivni zakon o umjetnoj oplodnji, dok se samo nekoliko mjeseci ranije, njegova tada nevjenčana supruga podvrgla umjetnoj oplodnji. Na koju po novome zakonu ne bi imala pravo.

Kako piše Večernjak, ministar Bajs oštro je reagirao na upit novinara da komentira tu začudnu situaciju. Apelirao je na pravo na privatnost, zaštitu svog djeteta i priprijetio kaznenim prijavama.

Na kraju se pravdao da nitko u Vladi nije ustao protiv tog zakona, pa zašto bi onda on.

No, Bajsov politički kukavičluk njegov je problem i problem njegove stranke i njihovih birača. Iako bi bilo krajnje vrijeme da počnemo očekivati od političara da se zauzimaju za ono što vjeruju, neovisno o tome kakva je politička situacija i konstelacija snaga, nije me to ponukalo na ovaj tekst.

Ponukalo me to što je Večernji list uz spomenuti tekst objavio i komentar glavnog urednika koji piše o dvojbama koje je uredništvo imalo oko toga da li da objavi tekst ili ne.

Da se razumijemo, po mom sudu, Večernjak je apsolutno ispravno zaključio kako pravo na privatnost ministra Bajsa nije jednako kao i pravo na privatnost Damira Bajsa, građanina. Tekst je korektno odrađen, naglasak je na postupcima ministra Bajsa u vezi s vrlo aktualnom i kontroverznom temom koja se tiče tisuća ljudi, a ne na njegovom djetetu, koje se niti ne spominje imenom.

Ono što mene muči jest koliko su dvojbe Večernjakova uredništva bile uzrokovane promišljanjem o novinarskoj etici, a koliko najavom tužbe jednog ministra. Jer, Večernjaku nisu strana zadiranja u privatnost "običnih ljudi".

Takvi slučajevi, međutim, nisu zavrijedili urednički komentar. A možda bi se upravo nad njima urednici trebali zapitati.