dopisnica PV-a iz Bruxellesa
Kolika je vrijednost i uloga spina spoznala sam praktično za NATO-ve kampanje zračnih udara. Za cjelodnevnog boravka u pretrpanom press centru glavnu mi je zabavu u iščekivanju vijesti i mimo apsolutno najgore i najtanje kave u gradu predstavljao način kako su određene vijesti i činjenice servirane novinarskoj masi i potom tzv. poreznim obveznicima.
Na početku je klimalo i šepalo i zapinjalo, padale su greške koje smo jedva čekali da na njih nadogradimo zajedljiva pitanja. Javnost je frktala. Onda je u igru stupio velemajstor, spin-doktor pristigao s one strane Kanala, A. Campbell. Velemajstor je veoma brzo skrojio strategiju prikazivanja nepromijenjenih činjenica i one su zaista izgledale drugačije. Naravno, uvijek je bilo jednako gnjusnih frazetina no kada nešto ponoviš kao mantru to jeste mantra, dakle istina.
Spin se isplati. Jedino ako ga rade vrhunski genijalci.
Nije baš moralno šminkati činjenice jer je to najbestidnija vrsta laži no pravim se stručnjacima čak i za takav posao valja skinuti kapa. Spin me ponovno zainteresirao nakon što je izbio ovaj blesavi dobrosusjedski spor oko razgraničenja.
U diskusijama sa slovenskim kolegama i znajući hrvatski dio priče i nešto međunarodnog prava mora počesto sam se pitala govorimo li o istome problemu. Rašomon je predivan film s nekim dubokim istinama o percepciji zbivanja, ovdje smo ga imali jer su Slovenci govorili o jednom, a Hrvati o drugome pričajući o istom. Nikoga u EU nije interesirala bilateralna bura u čaši dobrosusjedske vale – svi su već bili obuzeti prvo Lisabonom, potom gospodarskom krizom a neki bogami i budućim pozicijama u tektonici izbora novog Europarlamenta i Komisije a i članice se nerado upuštaju u obranu nekoga tko nije unutra, jer nikada se ne zna kada će ti taj glas na Vijeću EU zatrebati pri borbi za vlastiti nacionalni interes.
Tko je unutra, u pravu je, pogotovo kada nije čak i ako pri tom narušava zajedničku politiku do koje, opet, nikome nije stalo jer tko će se baviti poštivanjem pregovaračkih okvira za Hrvatsku pa i činjenicom da je stav 26 zemalja stopiran mišljenjem 27-e kada imaš pad BDP-a od šest posto i rast nezaposlenosti.
Upornost slovenskih političara intrigirala me stoga što je to jedna od rijetkih ako ne i jedina konstanta nacionalne politike gdje se ne razlikuje vlast od opozicije. ( Druga je legitimna želja i poriv dočepati se i ostati na vlasti.) Sve s puno spina. Mediji su se upregnuli u dosezanje cilja, neki više, neki manje, zavisno i o situaciji i odnosima snaga na domaćem terenu. Čuo se svatko – osim pravnika, specijalista za međunarodno pravo mora. Koji nisu bili glasni niti u Hrvatskoj i njezinom spinu.
Bilo je lakše pljucati po susjedima. Na nekim se internetskim forumima razvio neukusan rat uvredama a kojega je – uvjerena sam – podgrijavao spin na državnoj razini. Slovenske je stavove lako shvatiti, pročitajte pismo Dimitrija Rupela iz svibnja s pozicijama tipa "mi pišemo zaključke za EU“ , "mi smo EU“ "budući da smo EU uvijek smo u pravu“ ...i ta me logika neodoljivo podsjetila na ono srednjoškolsko objašnjavanje logičkih zaključaka o Japancima i krokodilima.
S druge strane, hrvatski je spin vikao "ne damo ni milimetar nacionalnog teritorija“, što jeste dobro osim što se ne zna što je nacionalni teritorij jer razgraničenje nije završeno a u međunarodnom pravu granica na kopnu određuje delimitaciju na moru. Slovenci su k tome svoje "nacionalne interese“ sustavno mijenjali, zavisno o Zmagi i opoziciji, ekonomskoj krizi a zlobnici vele i količini rumenila na Rupelovom licu.
Za desetljeće Ljubljana je od deklaracije da je geografski prikraćena zemlja došla do strateške potrebe dodira s otvorenim morem (neizvedivo apliciraju li se međunarodni zakoni!), postala jedina članica EU koja se s tim ciljem izuzela iz jurisdikcije međunarodnih sudova.
Malo maštovitiji, uključujući i službenu dokumentaciju za djevičansko ulje istarske Slovenije u Sloveniju su spremili Umag. Najgladniji doprli su već do Rijeke ispravljajući povijesne nepravde. Srećom, čim se naslutilo da će izvolijevanje ugroziti svetost Osimskih sporazuma vlast je utišala s ovim dijelom budalaština.
U zadnjem slikovitom napadu spina u ljubljanskom Delu (novine koja je nažalost radi udara vlasti počela na nekim stranicama i po nekim sadržajima metamorfozirati iz kvalitetnog profesionalnog uratka u slovensku varijantu Vjesnika) Vojko Volk iz ministarstva vanjskih poslova Slovenije nastavio je produkciju bisera ustvrdivši da su dokumenti iz hrvatske Misije pri EU povećali površinu Hrvatske za 52 kvadratna kilometra.
Valjda na račun Slovenije.
Neuki diplomati možda zaboravljaju da svi službeni dokumenti nose zaglavlje Vlade a ne diplomatskog predstavništva...ali tko to pita kada je spin posrijedi. K tome, u EK se kunu da su svi ama baš svi dokumenti koje je Hrvatska predala tokom pregovora u redu... što nije bilo preprekom blokadi 13 poglavlja, recimo Statistike koja je stopirana od jedne države članice stoga što se Zakon o statistici derivira iz Zakona o općinama a ovaj opet prejudicira razgraničenje!
Kasnije sam išla njuškati o podlozi hrvatske teritorijalne ekspanzije za 52 kvadratna kilometra i našla da su to službeni podaci Državnog zavoda za statistiku korigirani modernijim, preciznijim mjerenjem hrvatskog teritorija (angažirani Francuzi, obavljeno via satelit). Isti je podatak s dodatna 52 kvadratna kilometra službeni podatak EU u njezinoj dokumentaciji. Naravno, to one koji spinaju ne zanima.
Bitno je stvoriti (ne)raspoloženje pa da ne govorimo previše o nekim gospodarskim činjenicama koje su, nažalost, Sloveniju po padu BDP-a stavile odmah iza krizom najteže pogođenog baltičkog terceta. Da, kada cijepimo dijete uvijek mu skrećemo pažnju da ne zaboli.
U politici, to je spin!