Tjedan je prošao od iznenadne konferencije za novinare u Vladi na kojoj je sada već bivši premijer Ivo Sanader objavio da odlazi. Bez da je dao zadovoljavajuće objašnjenje, bez pravog razloga. Tako je ostavio ogroman prostor za spekulacije koje su se kretale od toga da je ipak bolestan, da mu je bolestan član obitelji, da je ucijenjen, do toga da priprema obrat i povratak na jesen, za predsjedničke izbore.
Njegova ostavka, ali i sve ono što se dogodilo nakon nje, potaklo me na jednu misao – sve je to skupa strašno pogrešno. Pogrešno i nepristojno je od jednoga kapetana da napusti brod koji tone, a postoji dovoljno razloga da se situacija u kojoj se Hrvatska našla usporedi s havarijom.
Pogrešno je i sve što se dogodilo nakon ostavke. Apsolutno je pogrešna reakcija oporbe, koja je zatražila prijevremene izbore, koji bi državu potpuno paralizirali na minimalno tri do četiri mjeseca. Neslužbeno se iz iste te oporbe moglo čuti kako izbore zapravo ne žele jer su svjesni da si ih Hrvatska ne smije priuštiti. Također, teško da im je životni san preuzeti državu u ovakvoj financijskoj situaciji. Ali, zašto su ih onda zatražili? Čemu još jedan pucanj praznim pištoljem?
Posebno je strašno ako je točna teza koja se provukla među novinarima da saborski zastupnici nikako neće raspisivati prijevremene izbore prije 1. siječnja iduće godine, jer tada ostvaruju pravo na saborsku mirovinu.
Pogrešna je i reakcija dijela medija, koji su se složili kako Vlada kojoj nije na čelu Sanader nema legitimitet. Prema našem izbornom i političkom sustavu, naime, birači biraju zastupnike u Sabor, a Vladu sastavlja ona stranka koja ima većinu. HDZ je zadržao koaliciju i parlamentarnu većinu, pa gdje je onda problem? Promjena premijera posve je legitimna i legalna stvar i mislim da je prilično opasno izjednačavati karizmu vođe s pojmovima kao što su legitimitet i legalnost.
I na koncu, svi su se složili, pogrešna je osoba instalirana na čelo Vlade. Sljedbenik, a ne vođa, vjerni Sanaderov čovjek, preslaba, bez vlastite vizije, bili su komentari o Jadranki Kosor.
Međutim, što ako nije tako? Upravo su ti komentari platforma s koje bi mogla odskočiti. Jer, što ako osoba nije pogrešna? Što ako iznenadi? Što ako se vjerna vojnikinja partije zadužena za srcedrapateljne role pokaže kao sposobna menadžerica jedne krizne situacije?
Da, zasad nije uvjerljiva, nedostaje joj odlučnosti, uglavnom prvo govori 'mi' umjesto 'ja', što kod nje nije izraz skromnosti i priznanja zasluga ekipe, nego navika iz dugih godina kada nije imala svoje ja. U intervjuima na pitanja o rebalansu proračuna odgovara neuvjerljivo - sve je na stolu, ništa nije nedodirljivo.
Ali Suzna je Jaca, kao što je sama istaknula, već godinama u vrhu politike. U Vladi ima dug staž. Možda je vrijeme da se otrese nadimka i iznenadi. A kad su očekivanja postavljena ovako nisko, to i nije pretjerano teško. Gore jednostavno ne može.