"Hmm…Suknju… Ili, ipak, ovu haljinu…. Ne… Hlače! Da, baš ću obući te hlače!" Opisana dvojba žene obično je praktične ili modne prirode, nikako i nikada – političke. Ili bar ne bi trebala biti u 21. stoljeću.


Ne i za 30-togodišnju Sudanku, novinarku, Lubnu Ahmed al-Hussein. Nju je njezina odluka da te večeri obuče hlače, na kraju stajala jednomjesečne zatvorske kazne. Na kraju.

Početak je odluka Lubne al-Hussein, u tom trenutku djelatnice Ujedinjenih naroda, da na srpanjsku zabavu u Kartumu odjene -  zelene hlače. Tamo je, na toj zabavi, uhićena. Ona i još 12 žena u hlačama, i zakazano im je suđenje.

E sad, pojavio se problem, čak i sa sudanske čistunske vlasti. Okrivljena Lubna al-Hussein je, kao zaposlenica UN-a, imala imunitet, pa joj se nije moglo tako lako suditi. No, pojavljujući se na suđenju u istim zelenim hlačama, Lubna al-Hussein dala je otkaz UN-u kako bi bila – osuđena. Točnije, nastavila se boriti protiv postojećeg sudanskog, islamističkog ,pazi sad, "Zakona o pristojnosti“ koji nije prvi puta primijenjen.

Proteklih godina zbog nepoštivanja Zakona, dakle zbog "nepristojnosti, pokvarenosti“, to su naime izrazi koje koristi vlada u Kartumu, tisuće žena već su uhićene, suđene i osuđene, uglavnom na – bičevanje.

Tako je i Lubna al-Hussein, nakon suđenja praćenog neredima, ranjenim ženama, u hlačama, uhićenim ženama, u hlačama, osuđena prema čl. 152 sudanskog Krivičnog zakona na – 40 udaraca bičem. Neke od "okrivljenih“, uhićenih s njom, priznavši "krivnju“, prošle su s "lakšom kaznom“ od – 10 udaraca bičem.


Kako je Lubna al-Hussein, za razliku od ostalih ovaj slučaj "nepristojnog odijevanja“ učinila javnim i svjetski poznatim, sud joj je kaznu promijenio u novčanu – 209$ ili mjesec dana zatvora. I Lubna će u – zatvor, usprkos nagovaranju odvjetnika.

   
Ono što posebno, osim same etičnosti, muči protivnice, nadam se da ima i protivnika, Zakona o pristojnosti u Sudanu, njegova je opća nejasnoća. On, naime, omogućava potpunu slobodu osobne procjene svakom policajcu, koji tako ima pravo biti "modno-sudski guru“ i vlastitim mjerilima, znači potpuno subjektivno - simpatijama, dobrim ili lošim danom, zadrtošću ili …., odrediti što je pristojno, a što ne?!

Ne znam koliko sve može opravdavati lakonsko pojašnjenje "goleme kulturološke razlike većinski muslimanskog i arapski orijentiranog sjevera Sudana s kršćanski većinskim jugom zemlje“.

Jasno je da je Lubna al-Hussein, odlučujući se te večeri za zelene hlače, znala za Zakon i njegove drakonske kazne. Nije sada bitno je li računala da će "proći“ osobnu procjenu nekog policajca ili je to učinila namjerno, da bi izazvala reakciju onih koji su kreirali i primjenjuju suludi Zakon. No, nedvojbena je njezina odlučnost i hrabrost u svim kasnijim potezima.

A možda ona najbolje sama objašnjava zašto je te večeri obukla baš – hlače. "Kada razmišljam o svom suđenju, molim da moje kćeri nikada ne žive u strahu od ove policije….Biti ćemo sigurni samo onda kada će nas policija štititi i kada će ovakvi zakoni biti ukinuti!“