Naravno da nitko nije dvojio. U to da će Aung Sang Suu Kyi, diktatorski režim u Burmi, vojna vlada i UN ne i oporba i zemlju službeno nazivaju Unija Mianmar, - osuditi.

Žena s cvijećem u kosi, jednostavno skupljenu kosu na zatiljku, uvijek joj krasi neki od egzotičnih cvjetova koji raste u njezinoj domovini najvećoj zemlji jugoistočne Azije, Nobelovka i tragični as maratonskog kućnog pritvora u svojoj kući kraj jezera zatvorena je već punih 14 godina. Sud u Rangoonu osudio je na dodatnih 18 mjeseci kućnog pritvora. Zašto? Zato što je kršila odredbe kućnog pritvora.

Kako?


"Dopustila je dolazak i pružila utočište“ Amerikancu - turistu, mormonu Johnu Yettawu, inače, vijetnamskom veteranu, koji je preplivao jezero nepozvan do njezine kuće u Rangoonu, i tamo proveo 2 dana.

Sudska farsa krhkoj oporbenoj heroini, zbog bizarnog upada nepozvanog gosta, pretvorila se u političko navlačenje Zapada i vojnog mianmarskog režima koje su Aung Sang Suu Kyi hitno prebacile u strogo čuvani zatvor, a onda onemogućile ambasadorima Francuske, Ujedinjenog kraljevstva, Italije i Njemačke da nazoče suđenju.

Nakon nekoliko odgoda, izrečenu kaznu od 3 godine, maksimalna bi bila 5 strogog zatvora s prisilnim radom, šef vojne hunte Than Shwe je kao dobrohotno smanjio pretvorivši je u 18 mjeseci kućnog pritvora. No, ne treba se zavaravati. Nije odjednom, na međunarodne kritike potpuno imun mianmarski režim, postao popustljiv prema svojoj “ruži s trnjem”. Ona je “kost u grlu” koju nikako ne mogu progutati jer njezina mirotvorna borba put nalazi čak i kroz dobro osigurane zidine koje opasavaju njezinu kuću koju nije smjela napustiti 14 od posljednjih 20 godina. Kao prije nje, ona Nelsona Mandela, tijekom njegovih 27 godina u zatvoru na Robben Islandu.

Vlada iz Nypyidawa, glavni grad Rangoon ili Yangon je najveći, obećala je sljedeće godine održati opće izbore. Ne žele da im se ponovi 1990., kada je pobjedila Aung San Suu Kyi. Oni koji zemljom vladaju gotovo pola stoljeća mogli su učiniti što i tada, jednostavno joj ne dopustiti preuzimanje na vlast, svjesni su da su se vremena promijenila, iako se to u njihovoj zemlji u čijim je zatvorima još oko 2100 političkih zatvorenika podvrgnutih brutalnim mučenjima, baš i ne vidi.

Navodna blagost prema Aung San Suu Kyi i nastavak njezina zatočenja u kući kraj jezera zadržati će oporbenu lidericu izvan bilo kakvog kretanja na još godinu i pol, bar teoretski potpokavajući njezine šanse na izborima.

U svakom slučaju, zbog osude, ona na izborima, ionako, neće moći sudjelovati, iako, to što je osuđena može povećati naklonost i donijeti nove glasove njezinoj stranci -  Nacionalnoj Ligi za Demokraciju.

Naravno, odbacivanje maslinove grančice mirenja, koje im je pružila američka državna tajnica Hillary Rodham Clinton generalima je za oslabađanje Aung San Suu Kyi zajamčila jačanje veza SAD s Burmom i ulagački novac, znači nastavak i veću izolaciju Mianmara.

Same su sankcije uglavnom neuspješne, jer Kina, Indija i Tajland uredno posluju s generalima kao da one ni ne postoje. Dakako, uvijek postoji mogućnost revolucije jer Aung San Suu Kyu uživa golemu popularnost, pa zato vojna hunta i njezini vođe, koja se, nije to jednom dokazala ne libi upotrijebiti brutalnu silu protiv vlastita naroda, uvijek spavaju, što bi se reklo, “jednoga oka otvorenog”.

I da, kad smo još pod dojmom boravka legendarnih Iraca u Zagrebu - U2 - Aung San Suu Kyi doživljavaju kao “Martina Luthera Kinga i Nelsona Mandelu novoga doba” i njoj su, još na albumu “All That You Can´t Leave Behind” posvetili pjesmu “Walk on”, jeste li se na koncertu pojavili, kao što su sve posjetitelje turneje “360°” U2 pozvali s maskom – Aung San Suu Kyi?