"Ovo je mali korak za čovjeka..." - poludrhtava je glasa (možda samo zbog velike udaljenosti i tehnički loše linije, jer ne treba zanemariti da je kompjutor na svemirskom brodu tada bio snage ne veće one od današnjeg digitalnog sata) izgovorio astronaut Neil Armstrong.

No, u zavisnosti tko priča, to možda, ipak, nisu bile prve riječi izgovorene s Mjeseca! Naime, Armstrongov kolega, Edwin Buzz Aldrin, ponekad (javno - samo ponekad), tvrdi da je on bio PRVI! Jer, šest sati ranije, kada je lunarni modul Eagle Apollo 11 dotaknuo područje Mjeseca nazvano "More mira“, on je izgovorio - "Ostvaren kontakt“.

Činjenica jest da je tada, tog 20. srpnja 1969., svima na Zemlji stao dah, i ja, koja sam tada imala gotovo 8 godina, jasno se sjećam (doduše, ne tako jasno kao tri pada na isto koljeno toga ljeta u Skradu), "kampiranja“ pred crno-bijelim televizorom u našem domu na zagrebačkom Borongaju.

Koje li čudne i fine ironije da je čovjek (ma što čovjek, legenda) kojega svi izravno vezujemo uz taj događaj (ali i neke druge - iskrcavanje Amerikanaca u kubanskom Zaljevu svinja, ubojstvo Johna F. Kennedyja, Korejski rat... - pa ga Amerikanci doživljavaju "čovjekom od najvećeg povjerenja u SAD“), američki TV novinar Walter L. Conkrite, preminuo samo dva dana uoči obilježavanja 40-te godišnjice čovjekova prvog spuštanja na Mjesec.

I danas, dakle, kruže priče, kako je slava i mjesto u povijesti zapovjednika Misije Apollo 11, Neila Armstronga, većim dijelom nezaslužena, zapravo slučajna!

Naime, iako većina misli da je baš njega NASA odabrala za povijesne prve korake po Mjesecu, prava je istina da je taj, jedini nevojnik među 18 astronauta u nekoliko svemirskoh misija Apollo šezdesetih godina prošloga stoljeća, zapravo zamijenio danas gotovo potpuno anonimnog zapovjednika Apolla 8 Franka Bormana. Ovaj je bio timski igrač,  vojni časnik kojemu na listu životnih prioriteta nije bilo važno upisati hodanje po Mjesecu, trenirani vojnik presretan što može letjeti, čija je supruga nestrpljivo vršila pritisak na njega da što prije ostavi čudna "svemirska posla“ i riskiranje života zbog njih. 

I tako, ime koje danas povezujemo s čovjekom ne Mjesecu, ono je - Neila Armstronga!

Sve one fotografije astronauta na mjesečevoj površini, u boji, koje na nas ostavljaju tako snažan dojam načinio je - Buzz Aldrin! Neil Armstron je, naravno, u šetnju Mjesecom, ponio fotoaparat, ali na njima nije snimao sebe, nego sam Mjesec, eksperimente na njemu i - Aldrina (koji mu se pridružio na Mjesecu) kako pozira s američkom zastavom. Ovaj mu pak, dobro, nije uzvratio - dobrim. Kada mu je Armstrong na nekoliko minuta predao fotoaparat, Aldrin je snimao kamenje, pa, opet, kamenje i samo jednu panoramsku fotografiju mjesta slijetanja Apolla u čijem se kutku jedva nazire njegov kolega. I da, Amerikanci su uspjeli u svom najvažnijem naumu - prestigli su Ruse (točnije - Sovjete). A priče da zapravo na Mjesecu uopće nisu ni bili, nego da je sve "odglumljeno“ u pustinji Nevade, samo su (uvjerena sam) pokušaj žutila 21. stoljeća da ubije sve vrijedno iz prošlosti.

Dobro, 6 zastava, 12 pari prašnjavih otisaka stopala, 382 kg kamenja, sve to u vrijednosti od oko 20 milijardi dolara (prema cijenama iz 60-tih godina prošloga stoljeća) možda se, uz današnja tehnološka čuda i bogatstva i ne čine Bog zna što, ali spuštanje Apolla 11 na Mjesec prije 40 godina sigurno jest tehnološko, znanstveno i, priznajmo, političko čudo.

A danas, nam, takvih čuda, pa makar i samo u vidu proslava i njihova obilježavanja baš nedostaje!